Marketing
Nisam normalna
Ja uvijek naopako zaključujem. Eto čitam danas kako se Opara neće kandidirati za drugi mandat gradonačelnika Splita jer se želi više posvetiti zdravlju i biti više sa obitelji. Pa će se za interese Splita boriti kao saborski zastupnik. I ja namah zaključim da je lako ( ne ) raditi dok sjediš u saborskoj fotelji. I dok gledam sabornicu iz koje su ispremještali fotelje u sporedne dvorane pitam se koliko su ljudi angažirali da te fotelje nosaju amo-tamo da bi u sporednim dvoranama bile bez guzica u njima kao što su bez guzica bile i dok su sve bile u sabornici prije korone.
Pa onda čitam o jadnim epidemiolozima koji padaju s nogu od silnog posla. Umjesto da im plješćem, ja se pitam kojeg su klinca radili prije korone.
Pa slušam jadikovke liječnice koja je ogorčena jer jedan pacijent nije dobio obrok na vrijeme. I baš se mislim kako je samo jedan ostao bez obroka jer ih je taj dan primljeno u bolnicu 40. I pitam se koliko je nužnih pregleda taj dan odgođeno vezano uz druge bolesti. Jer te odgode mogu biti puno rizičnije od preskakanja jednog obroka. I sam je Predsjednik u Koprivnici za stanje u KB-u Dubrava rekao ''Moja prijateljica ne može tamo na pregled, a ima karcinom. Ako ti tata nije liječnik, možeš se ubiti''. I ja zaključim da on nije nikakav prijatelj jer je bilo dovoljno da samo nazove i prijateljica bi bila zbrinuta po hitnom postupku.
Pa si mislim što ne bi rasteretili zdravstvo i bolničke kapacitete tako da ovi koji ne vjeruju u koronu i misle da je to malo jača gripa - da se pismeno odreknu prava na bolničko liječenje.
Pa čitam o toleranciji na svim poljima. I mislim si da je meni na primjer lako u teoriji biti tolerantna prema istospolnim zajednicama, sve dok mi sin ne dovede muža, a kćer ženu.
Post je objavljen 05.11.2020. u 09:31 sati.