Kad se modro nebo smraci, vjerujem da ce se opet probiti zrake Sunca i udahnuti u svijet novi zivot. Moraju.
Kad se slomim na milijun komadica, vjerujem da cu u sebi naci snage da ih skupim. Sljubim. I budem bolja.
Vjerujem u ljude. Koliko god me nekad plasili, vjerujem da u svakome ima bar tracak ljubavi.
Vjerujem u zakone prirode. Cak i kad mi se cine hladni i okrutni. Vjerujem u mehanizam koji pokrece ovaj Svemir.
Vjerujem u dobro i vjerujem u ljubav. Kao najvece sile koje znam. Jace od tuge i boli. Jace od mrznje i ravnodusnosti.
Vjerujem, ali to nije slijepa vjera. Vjerujem sirom otvorenih ociju i uma. Otkrivam i istrazujem. Cudim se.
Vjerujem, ali ne stajem na tome. Djelujem u skladu. Borim se. Za svoje voljene. Znane i neznane...
Kad se nebo smraci, vjerujem. I sirim svjetlo u koje vjerujem...
Post je objavljen 05.11.2020. u 07:57 sati.