ovaj citat me poziva u lutanje prohujalim vremenom i davno napisanim... od starih katrena sastavih pjesmu... od starih fotografija nove kolaže... danas osjećam... sve u životu nam se događa s razlogom... jesmo li razumjeli znakove sudbine?...
Sapere aude, budi hrabar
nečujni šapat vremena,
dvije riječi zastale u jecaju tišine,
u romoru valova i pjesmi oceana.
Traje još uvijek, u šutnji srca
urlik ranjene ptice,
a riječi ljubavi izranjaju
iz magle strahova.
Volim te.
Tvoj uzdah u mirisu jasmina,
u jecaju vjetra,
u suzama neba.
Na rondou sumnji,
na stazi odustajanja,
riječi ohrabrenja,
ne odustaj od sebe...
Sjene naših zagrljaja
iščitavaju poruke,
rješavaju zagonetke,
govore jezikom tišine.
Jedna zvijezda padom dotaknu tišinu.
Na srebrnom sagu mjesečine
zaplesasmo ponoćni tango.
Ruke spletene u vir sna
Na obzoru jutra umire tmina,
korijandoli sreće
objavljuju
nova svitanja.
Hvala ti što si bio hrabar!
Dijana Jelčić