Marketing
Nisi kurva i gotovo
Znala je da njemu ona nije više seksualno privlačna.
Događa se to. Nije ni on njoj više vatromet, sasvim razumljivo.
Dvadeset i toliko godina braka.
Dijeljenje svakodnevice. Odraslo dijete. Mijenjanje tijela, lica, geste. Uzmeš nekoga zdravo za gotovo.
Vjeruješ svakoj šupljoj priči. Ma i ne slušaš.
S tom vrstom neprivlačnosti još bi se nekako i znala nositi...ali....
On nije imao potrebe ni zagrliti je. Pomaziti. Poljubiti, barem u obraz, rame, kosu.
Korektan, situiran, pouzdan. Hladan, predvidljiv, nespontan.
Jel takav bio oduvijek?
Ljudi si dosade? Postanu si obični?
Najprije mu nije ništa govorila i tako je samo bila cijelo vrijeme ljuta na njega.
Zar on ne primjećuje sam...zar on ne zna bez da mu se kaže ?
No, i kad je rekla, nacrtala, objasnila svoju potrebu, on nije baš dobro razumio.
Ili bi napravio neku od nje zatraženu gestu, na ukočen, odglumljen način.
U svakom slučaju krivo.
Krivo i nedovoljno.
S druge strane, znala je ona dobro boju svoje privlačnosti.
Bila je to grimizno crvena. Znaš onu boju nekih stabala u jesen.
Ljeti je- stablo ko stablo, jedva ga zamjećuješ. U jesen gori.
Uvijek je bila zamijećena, nije morala pritom činiti ama baš ništa. Isticala se. Sjajila. Sama od sebe.
Od načina plesanja, kretanja, oblačenja.
Izvan kuće, prilazili su joj nepoznati muškarci i nepoznate žene,
pričali joj svoje živote, unosili joj se u njeno lijepo lice.
Bilo je tako lako zaljubiti se u nju.
Velika, senzualna usta i mačje oči, zelene i sjajne.
Izrazito putena. Mogla ga je varati na svakom koraku.
Svi prijatelji muški, čekali su samo njezin mig.
Nije htjela.
Zamislila je sebi samoj neku idealističku sliku braka.
U dobru i zlu. Valjda ga jebe libido. Zbog posla, stresa, brige za egzistenciju.
Pomoći ću nam, odlučila je.
Flertovi su se nudili, ko na pladnju.
Zaljubljivala se, odljubljivala, jer je to potrebno.
Životu. Nekom skladu u njoj i oko nje.
Imala grižnju savjesti.
Gle, ja se tu zaljubljujem, a on...
Tako je..pouzdan.
Samo ne voli sex.
Onda je došao poziv.
Ta i ta želi se s njom odmah naći, jer je njena prijateljica nekad zabrijala s njenim mužem i sad pati.
Tu počinje jedan sasvim privatan pakao, no posve nevažan za ovu priču.
Odlučila je to proći s njim.
Prevara, ih prevara tjelesna, od toga pate gotovo svi brakovi.
Sve joj je micek priznao i pokajao se. Priznao joj što ga kod takvih avantura točno uzbuđuje.
Nju osim vlastitih potreba, sasvim ozbiljno i iskreno
zanimaju i ljudski motivi.
Motivi ljudi koje voli.
I nije osuđujuća, želi shvatiti. Uči o sebi tako, raste.
No, boli. Boli ko vrag. Boli povrijeđena taština, krvari rana ispod otrgnutog povjerenja.
Topi se u tuzi, al ne odustaje od braka.
Zajednice. Što god da je to sada.
Hrabra je. Idu na razna savjetovanja. Sve je to ljudski.
Prolazi vrijeme.
Oni imaju sve bolji odnos po pitanju prijateljstva, otvorenosti i razgovora, no seksualna privlačnost i njegova inicijativa
i dalje izostaju.
Ona mu piše lascivna pisma, ne bi li shvatio da se ispod
te fine i pristojne ženice i dobre majke,
krije kurva. Kurvetina obična.
Kurva sam, čuješ, kaže mu ona plamteći grimizno.
On se smije u nevjerici. Nisi,ne, kaže joj.
Gleda je u oči i kaže, ne, nisi.
Uh, kako iritantno!
On ne zna da sam i ja njega varala, pomisli ona. Samo sam bolje skrivala.
Možda je napokon vrijeme da sazna, jadničak.
Podigne se oluja, zamrači se nebo, razleti se sitna prašina i lišće ulicom.
Pozove dvojicu ljubavnika na cugu, pa se dogovori i s mužem.
Da ih suoči. Da mu kažu napokon, otvoreno.
Hajde, daj, kaže ona, recite mu.
Što točno, pitaju Treći i Četvrti zbunjeno.
Muž gleda razrogačenih očiju, ne dišući.
Pa da smo se ševili, čovječe..kako smo se samo ševili..i gdje sve...uh.
Treći čovjek gleda u nevjerici. Vrti glavom.
Kada to točno, možda u srednjoj ?, pita Četvrti.
Muž slavodobitno plaća cugu i odlazi.
Post je objavljen 04.11.2020. u 18:36 sati.