Pusti suzu nek te grije, o čovječe,
ne buni se, sva gorčina da se slije
u suzama bdiju sve zemaljske boli
bol pridošla od davnina tu se krije
Svoju bol sam si doveo na zemlju
i trudiš se dalje, da se još uveća
pored bola bolesti i drugih nesreća
po oružju novom bol je još i veća
A koliko suza čovjek zada čovjeku
na poticaj kralja svih zemaljskih zala
ipak, po riječi Vječnoj, što bol uzme
vraća se snagom u kapi svake suze
Oni koji plaču ili su se već isplakali
znaju ljubiti i razumjeti i sve druge
samo oni koji plaču i koji su plakali
znaju ljubiti i davati život za druge
Ljubiti one koji plaču, srce im zebe
razumjeti one što trpe, ruku im dati
svojom dobrotom sve usput poticati
znaju kako je teško biti sam, plakati
Oni što plaču svog Boga ljubiti znaju
sve je bol osim Boga to oni shvaćaju
da se bol plača smiri na Božjem srcu
da smireni plačem dušu si olakšaju
Suze ljubavi jesu nepresušna molitva
što mijenja narav, bol pretvara u utjehu
svako tko plač pred Gospodina donosi
suze utjehe žeđa, svakom zlu prkosi
Od časa kad se rodi pa do časa smrti
čovjek od zemlje uzima ono što umire
taj smrtnik, dal se čovjekom zvati smije,
dijete Božje, što u progonstvu se krije!
U progonstvu sa manje ili više godina
njegov život ne staje, odlazi put visina
od vremena kad promijeni prebivalište
svijeća se gasi, a duša ne vraća više
Duši je potrebna hrana do besmrtnosti
duševna hrana, mudrost i pravednost,
nebeska hrana je kao kruh i tekućina
što krijepi dušu i daje krila letu visina
Doći će dani duše, kada je zasićena,
dijete rođeno Otac prima uza se svija
na grudi svoje Ljubavi da se nasiti raja
rođeno u vječnosti nebeskog beskraja
Duša blažena Ocu počiva na grudima
bezvremena, tamo je gdje gladi nema,
tamo po milosrđu nalazi svoje mjesto
ljudsko znanje u boli, toga nije svjesno!
(EuM: Napisao 03.11.2020., prema vjerskoj literaturi)
Post je objavljen 04.11.2020. u 02:47 sati.