Marketing
Duhovima koji odbijaju umrijeti
Umirao je baš poput stabla,
izgubivši najprije sluh, pa glas,
a dugo prije toga
redovito čitao osmrtnice,
nosio satove koji su stali
točno u određeno vrijeme jer vremena nema
Upalim li za njega svijeću danas
može se dogoditi da mi ruža podivlja pod prozorom
to ne donosi mu mir
duhovi još se ljube
Sanjam mu usta, govori mi nešto,
al Zlato moje, ja ga ne čujem.
Tuzi crtam crnom masnom olovkom
strašne obrve, nazivajuć je vješticom.
Rugam joj se kao što smo to činili zajedno.
Danas je dan duhova koji odbijaju umrijeti
pa me sjenovito susreću u mojoj kupaonici
dok u sapunici mirisnoj natapam bluzu
u kojoj me grlio
Umirao je baš poput stabla
ne ljuteći se pritom nimalo.
Valjda zato i nije umro.
Otišao je da se makne s puta mojoj sreći
ko vosak mi se otkinuo s prsta
ponijevši sa sobom vrele papilare
mojih jagodica
( 2016.)
Post je objavljen 02.11.2020. u 18:07 sati.