Šetajući se danas, ugledala sam zvijezdu.
Ne onu nebesku, već onakvu kakvu možemo naći kad ne gledamo u visine.
Zvijezde se ponekad mogu naći i pogleda uprtog u zemlju,
a tada ih ne očekujemo i tada nas baš iznenade.
Gledajući zemaljsku zvijezdu, sjetila sam se pjesme
Zvijezda da mi je biti (Josip Pupačić).
Zvijezda da mi je biti,
i živjeti kao zvijezda
negdje visoko, visoko.
Pa da netko za mene
brojeći zvijezde kaže:
Ono je moja zvijezda.
Zvijezda da mi je biti.