Navest ću neke od najtipičnijih aktivnosti demona kojima štete ljudima: Demoni nas zavode ako nismo razboriti i oprezni u nekim situacijama. Obično u podsvijesti čujemo glas kako nagovara na krivi postupak. Svatko je vj. doživio nešto takvo. Pronađeš novčanik sa novcem (stvar), i tad ti nešto prošapne: „Uzmi! Nitko nikad neće saznati. Drugi ljudi bi učinili isto. Kad bi to bio tvoj novac, oni bi ga uzeli”. Sve što ima glas, osoba je, i taj glas pripada demonu koji te zavodi. Ako mu dopustiš, on će te početi uvjeravati i tako nadglasavati tvoju savjest koju po razumu nisi konzultirao. Tek kasnije prevladava osjećaj krivice po nemirnoj savjesti.
Treba se čuvati demona kad smo umorni, kada nam ne ide na poslu (imamo loš dan), te se stvara nezadovoljstvo koje oni okreću na srdžbu prema kolegama kasnije i obitelji ili bilo komu. Tada čovjek viče kao netko koga ne poznaju kolege ili obitelj koja to sluša. Tek drugi dan čovjek spoznaje da se neprimjereno ponašao jer nije kontrolirao svoje postupke kao da je netko drugi preuzeo kontrolu nad njim. Postoje ljudi ili sustavi koji su skloni nepraštanju drugima jer su pod utjecajem demona koji muče svoje dužnike raznim torturama kako bi dug namirili. Naše vlasti recimo, dužnike su dale u ruke stranim agencijama – utjerivačima dugova umjesto da po istoj cijeni ili nagodbom prodaju dug dužnicima - što nam govori u kakvom demonskom sustavu još živimo. Mnogi nazovi vjernici traže oproštenje od Boga za svoje mnogobrojne dugove/grjehe, a sami odbijaju oprostiti drugima. Takvi ljudi imaju za posljedicu trpljenje bolova kojima liječnici ne mogu pronaći stvaran uzrok. Tek nakon oprosta, pokajanja i oslobođenja, bolovi prestaju. Nakon što je Isus svoje učenike naučio moliti Očenaš, dodao je samo jedan komentar: „Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših” (Mt 6, 14-15). Ljudi skloni unutarnjem stavu srdžbe, nepraštanja i gorčini, često obolijevaju od artitisa što je znak fizičkog napadaja demona. Ljudima sklonim nekontroliranim porocima prilaze demoni koji ih „prisiljavaju“. Demoni napadaju/muče raznim strahovima i optužbama duha laži čime ljude drže u brigama i nemiru radi nesrazmjerno manjih grijeha. U tim slučajevima mir se vraća razumnim sučeljavanjem sa problemom, razgovorom sa osobama o kojima se radi ili sa kompetentnim osobama od struke, a kada se radi o duhovnoj razini onda je najbolje u ispovjedi sa svećenikom.
Iza većine prisila, stoji demon. Primjerice, prisilno pušenje ili prisilna konzumacija alkohola ili droga. Nekontrolirano jedenje također može biti prisilno, osobito proždrljivost. Prisilno jedenje obično počinje gubitkom samokontrole. Postoje mnogi drugi oblici prisile. Jedan je od njih i brbljavost ili prisilan govor. Preuveličavanje u govoru gotovo uvijek završava u nekoj formi grijeha. Ako ne držimo svoj jezik pod kontrolom možemo otvoriti vrata demonu. Demoni mogu iskoristiti priliku i ući kod osoba koje ogovaraju ili kritiziraju. Oba su vrlo česta i među vjernicima. Posebno su jaki demoni koji zarobljavaju na području seksa. Takve osobe su ne mire sa jednom osobom, traže dalje. Ne mogu se riješiti pornografije i ako slute ili znaju da je to pogrešno. Za demone ovisnosti i ropstva treba tražiti izlaz u razgovoru sa sobom, sa kompetentnim osobama te se prihvatiti svakodnevnog čitanja i življenja Božje riječi uz spremnost na odricanje i molitvu. Put spasa nema svoju cijenu, to je neprocjenjiva škrinja blaga! Ali treba znati da je sam čovjek, koji se oslanja samo na svoje ljudske snage i volju, nemoćan i osuđen je na neuspjeh. I uz sva nastojanja i odricanja, proces oslobađanja može dugo potrajati.
I na koncu rekao bi nešto o demonima koji „prljaju“ misli i obmanjuju. Oni djeluju na naše misli a Biblija ih naziva „nečistim duhovima”. Glavno područje djelovanja takvih duhova je naš duh – misli ili naša zamišljanja. To se često događa baš u trenutcima kad svoje misli želimo u molitvi usmjeriti prema Bogu. Ako u takvim trenutcima imamo snažne misli ili slike koje nas ometaju, a pogotovo ako spadaju u kategoriju požuda, tada možemo biti gotovo sigurni da se radi o zloduhu. Demonima se nikako ne sviđa naša komunikacija s Bogom. Nadalje, postoje ljudi koji ne mogu izgovoriti tri rečenice, a da ne prostače ili psuju. (Nastavak posta na mjestu prvog komentara)
Post je objavljen 30.10.2020. u 09:39 sati.