tri vunene prostirke za sobne podove
po nečijoj preporuci dovezao sam
u svom razvaljenom autu
na čišćenje u autopraonicu u osječkoj.
puzajući po njima izmjerio ih je mladić
krojačkim metrom kojeg je jedva
pronašao kod svoje sestre vlasnice.
zbrojio je dimenzije i velikodušno zanemario
pola kvadrata poklonivši mi 7,5 kuna.
u povratku doma sjetio sam se
kako mi nije dao potvrdu da smo
primopredaju obavili na temelju
podrazumijevajućeg povjerenja
i da nitko ne zna gdje sam prostirače ostavio.
ranije o sličnim situacijama nisam razmišljao
jer nije bilo nikakve sumnje da ću se vratiti.
prolazeći pored svježe osmrtnice za vršnjaka
na ulaza u svoju zgradu osjetio sam nelagodu.
oslobodio sam je se rekavši joj još u hodniku:
samo da znaš ćilime sam ostavio u osječkoj
s desne strane iza benzinske pumpe.
Post je objavljen 30.10.2020. u 08:24 sati.