Marketing
Alhambra
U polumraku, gledam ga dok spava.
Kažiprstom pratim mu liniju čeljusti, nježno, da ga ne probudim.
Podsjeća me na nekog takav usnuo. Ma isti. Gle..isti.
Boja kože. Vilica. Obrazi.
To mi izaziva ganuće, jer tog nekog nema više Ovdje.
Oči mi u njegovom mraku tada budu ko vrčevi. Prepuni u prelijevanju.
Osjećam blagoslov sresti ponovno ljubav u sličnom, a drugačijem obliku.
Kao neka vrsta...popravnog.
Vani laju psi, mjesec je obješena lizalica, kiša bubnja ritmično po lišću.
Voljela bih da sam zaspala prije njega, da on gleda usnulu mene, al nije mi dano.
Pa ga gledam.
Imam sumanute sreće, pa on i u najdublju snu čuje moje okretanje, namještanje, svaki uzdah.
- Jesi gladna ?.....
- Jel ti hladno ?.....
- Zašto ne spavaš ?.....
Ne želim trošiti vrijeme, ovo malo vremena koje imamo na spavanje, kažem.
Pa se ljubimo ko najslađe grožđice. grickamo ko najsočnije brusnice.
Gledam ga i dok mi pokazuje svoje krajolike, mjesta gdje se kupao, gdje je ljubio,
djetinjario i mladenačio svoje dane.
- Vidi ono, pa ne gledaj mene...
Ozarim se sva, takva otkrivena. Ko djevojčica. Gledam ga dok ne gleda.
On je moj krajolik.
Preostale ptice nešto prhutaju po granama. Lišće se zlatno ljuljuška zrakom prije pada.
Ljubi mi ožiljak. Prolazi mojim meridijanima ko jedrenjak, bacajuć' sjenu na ono što je bilo,
blistajuć' na ono što bi moglo biti, ko igla u kompasu dodirujuć' sve strane mojih svjetova.
Post je objavljen 29.10.2020. u 20:32 sati.