Ok, prestajem s odbrojavanjem. Prilično je evidentno da ja nisam u stanju održati to da budem stvarno sama neko dulje vrijeme. Probala jesam, ipak, postoji razlika u odnosu na prethodne situacije, ovaj puta zaista jesam zadovoljna sama sa sobom i ne trebam nekoga.
Mislim da je to značajan korak naprijed.
Kako mi izgleda život to već znate, ludilo druženja, izlazaka, ganjanja novih i starih poslova, planinarenja i tako u krug i krug. Čisti ringišpil. Čak i ovakva hiperaktivna već vidim da bih morala bar malo usporiti i malo više spavati jer ovaj tempo ni zvijeri ne mogu izdržati. A ne vidim baš puno prostora za to.
Ono što je trenutno tu je...prečudno...svidio mi se jako netko tko je neko vrijeme u mom životu, a apsolutno ga nisam gledala kao nešto potencijalno. Je, upoznali smo se u brdima, najbolji kriterij ispunjen. Ono što je ludo, počinjemo raditi zajedno i tome se beskrajno veselim, no...da li je pametno tu uvesti još nešto? Naravno, ekipa koja nas upozna već ionako misli da smo zajedno.
I naravno, razlika u godinama je boli glava. Čak i za mene malo too much.
Sličnosti u pogledu na svijet, stvarima koje volimo, ukusu, muzici, vrsti zabave koju preferiramo, inteligenciji i sličnome....neopisiva. I ono najčudnije od svega, s njim je taaaako ugodno biti u društvu. Sve neke dosadašnje veze i vezice su bile povuci potegni. Pravo je olakšanje sjesti kraj nekoga s kim možeš i pričati ali i šutjeti i osjećati se ugodno kraj njega. Bez drame, bez kaosa, bez ja ne znam dal bi piškio ili kakio itd priča.
Prava podrška i zapravo jedan od rijetkih prijatelja koji me podržava čak i u tome da ne idem raditi u multinacionalnu kompaniju koja sad nakon pet krugova razgovora odlučuje finalno koga zapošljava. Više ljudi će uzeti, gotovo je sigurno da ću posao dobiti. Nije mu jasno kako do sad već nisam otvorila nešto svoje s obzirom na znanje i volju itd.
Netko tko je zaista iskren i otvoren u svemu što radi. I onda naravno oko sebe i skuplja takve prekrasne ljude da se konačno negdje osjećam doma. Iako, je, imam i ja takvih sa svoje strane i to svakim danom sve više.
Ne znam, zbunjena sam skroz iako znam čemu naginjem. Zapravo, briga me, uživati ću u svemu što doleti, ionako je moj život krenuo u nekom potpuno neočekivanom smjeru i imam dojam da to netko od gore slaže puno bolje nego što bi to mogla sama. Pa neka slaže, ja ću uskočiti na svaki vlak do sreće.
Post je objavljen 28.10.2020. u 07:09 sati.