Radi nesavršenosti i grešnosti čovjeka te radi spoznajnih suprotnosti uzroka i posljedice na njegovom zahtjevnom zemaljskom putu, Bog dopušta djelovanje demona koji su u toliko prisutni koliko je čovjek skloniji njegovom zavođenju, obmanjivanju, zarobljabaju ovisnostima i drugim mučenjima - koje mu sam dopušta. Tom mrzitelju čistoće srca i razgraditelju svakog dobra, na našu sreću moć je ograničena te djeluje samo u onom okviru koji mu je zadan i koji mu čovjek sam dopušta. A, mir i razum čovjeka uz Božju pomoć, mogu osujetiti sva njegova zla djelovanja. Jer, Bog nas je stvorio za sebe na svoju sliku, a na nama je da prihvatimo Njegovo vodstvo i da kažemo „ne“ Zlom i njegovim slugama! (EuM:)
Prema knjizi Dereka Princea većina ljudi koji su nasjeli (pod utjecajem) demonu, ima jednu karakterističnu osobinu: NEMIR (osjećaj krivnje). Živimo u vremenu kad većina teologa zanemaruje postojanje demona. Zbog toga neki vjernici pomoć traže kod vračara i drugih religija. Sajmovi ezoterije danas su puni kršćana, no čini se kako u Crkvi to malo koga zabrinjava. Crkva ima puninu vjere i sile Duha Svetoga, a pomoć tražimo drugdje. Zašto je to tako? Postoji ogromno neznanje o djelovanju Zloduha (đavla) pa je ovo prilika da saznate nešto više ako želite!
Zli duhovi ili demoni su niže razine duhovnih vlasti (Ef 6, 12) koje Sotona šalje protiv čovječanstva. Oni imaju tri cilja koje im je zadao: Prvo: mučiti i zlostavljati - ovisnostima stavljati pod svoju vlast, drugo: sprječavati nas u upoznavanju Krista kao spasitelja; i treće, ako to ne uspiju, spriječiti nas da aktivno živimo svoju vjeru. Demoni su obično nevidljivi. Oni koriste naše slabosti, neznanje, prljavo naslijeđe, nečistoće srca, te djeluju prvenstveno preko sugestija/poticaja mislima i emocijama čovjeka. Ne može ih se primijetiti fizičkim očima. Ipak, možemo prepoznati njihovo prisustvo i aktivnost na sličan način kao što prepoznajemo aktivnost vjetra. Zapravo, to je adekvatna usporedba jer u hebrejskom i grčkom prijevodu riječ za duh ista je riječi za vjetar. Mi zapravo nikad ne vidimo vjetar, ali vidimo efekte koje on proizvodi.
Isto je tako i s demonima. Ne vidimo ih, i to je normalno, ali prepoznajemo njihovu prisutnost kroz određene karakteristične aktivnosti. Napominjem kako demoni nisu sveprisutni i nema ih svuda oko nas. Oni, poput „ričućeg lava“, obilaze područja i traže pogodne osobe kojima će štetiti. Također, napominjem da i dobri vjernici/kršćani mogu biti pod njihovim utjecajem ako ih ne prepoznaju i ako se ne znaju obraniti ili osloboditi (Ef 6, 10-19). Sama prisutnost demona u čovjeku ne mora govoriti ništa o njegovu odnosu s Bogom. Sam je Pavao tvrdio kako je u tijelu imao Sotonina poslanika koji ga je mučio (2 Kor 12, 7). (nastavak posta u komenaru:)
Post je objavljen 27.10.2020. u 10:55 sati.