Nase dijete se hrani na bocicu. Znam da se od majke ocekuje da doji, ali ne pije svaka majka antipsihotike.
Ne zelim dijete izlagati lijekovima vise nego li je potrebno.
Imali smo nekoliko dana agonije s pokusajima dojenja. Na kraju sam odlucila da je preveliki stres i za dijete i za mene. U jednadzbu sam i stavila mogucnost da cu trebati dizanje doza. Pa nakon sto je beba dobila kolostrum, svjesno sam odlucila prekinuti laktaciju.
Beba dobro napreduje. Voli jesti (pa makar iz bocice), voli se maziti s mamom i tatom, voli drijemati. Izduzila se. Lijepo raste. Voljena je. Beskrajno.
Ona je sretno dijete, obasipa nas malim osmjesima, a mi nju ljubavlju. Mazi se i stisce nam prste sitnim rucicama. Spava nam u narucju. Nocu nam priredi tu i tamo neku zabavicu... Zna biti glasna, ali joj oprastamo jer je nasa slatkica.
I sve dok osjeca da je voljena nema veze sto je hranjena na bocicu.
Post je objavljen 26.10.2020. u 10:53 sati.