Ovih dana se sjećamo koliko zahvalnosti dugujemo za hranu, koju simbolizira kruh, i koliko smo pozvani dijeliti ga s onima koji su na rubu egzistencije zbog nepravedne raspodjele prirodnih dobara povjerenih nam na upravljanje.
Koliko je u narodu ukorijenjena svijest o nužnosti i blagoslovu kruha svjedoče različiti izričaji:
Dobar kao kruh;
Djeci dati kruh u ruke;
Zaraditi kruh;
Kruh sa sedam kora;
Ići trbuhom za kruhom;
Gorak je to kruh
i t. d.
Na kraju jedna vesela koju sam čula od matere:" Kruv rana, vino snaga, zeje veseje!"
Za kršćane:
"Ja sam kruh života..." kaže Isus, koji se je u Hostiji na otajstven način nastanio među nama. Naučio nas je moliti: "Kruh naš svagdanji daj nam danas!"
Kad smo bili mali učili su nas da kruh koji je pao na pod malo istresemo pa poljubimo, a ako ga moramo baciti to učinimo tako da ga ptice mogu pojesti.
Sjećam se moje babe Ive kad je mijesila kruh ispod cripnje (peke) i stalno ostavljala komadić tijesta da se ukvasi za iduće miješenje.
I kad sam kao udata dolazila u svekrve bio mi je izvrstan kruh ispod peke, kojemu nije ništa falilo ni nakon dva-tri dana.
Iz rodne kuće se sjećam kukuruzovnice, kruha od raži i pšeničnog crnog što je majka mijesila i pekla u peći ili nosila domaćem pekaru...
Danas je 11 godina da nas je napustila moja mater, pa njoj u čast donosim pjesmu, koja me na nju i podsjeća:
ŠTRUCA KRUVA
Šaka brašna i žmul vode,
zrno soli i kap uja,
mrvu kvasa, topla ruka
od tog skuva štrucu kruva.
Nema priše, nema strke,
sve polako, u tišini,
u toplini ko u krilu
majke dite, kruv se čini.
Zraka sunca, miris zemje,
dodir ruke, jubav duše,
i sam život od iskona,
sve to čuva štruca kruva.
Post je objavljen 25.10.2020. u 12:54 sati.