brodio bih njenom kosom petljajući joj pletenice na uzglavlju naših uzdaha; slijedio bih liniju bedra uzduž i poprijeko, satima, strpljivo prateći otkucaje mišića, osluškujući bilo predavanja; gasio njen požar poljupcima, gasio njenu žudnju tepanjima; slomio bih sve njene predrasude o njoj samoj da se osjeća poput kraljice, podatna, željena, divna; usadio bih joj tratinčice na vrh Venerina brijega i brao ih jednu po jednu za njen herbarij uspomena; tješio bih je na uzglavlju brišući suze zbog nekog neznanog neotesanca koji ju je ražalostio; vodio bih je za ruku u gužvi i na osami da mi ne pobjegne usplahirena; bojao joj nebo kistom smiješnih karikatura; bio uz nju i u osvit i u suton da zna da sam podrška ma kako god bilo lako ili teško; ulazio joj u snove i brčkao koncepciju onih neostvarenih da svi budu baš ostvareni; dirigirao njen tempo, plesao njen ples udovoljavajući vicijama njenim; budio je mirisom kave; uspavljivao je poljupcima po kosi; davao joj duhovno ono što je oduvijek željela duhom primati; svijetlio joj put u moru da se ne nabode na ježa pri noćnom kupanju; servirao joj svoja gastro remek djela kako bi sa mnom uživala svim osjetilima; spretno je lovio kad bude padala; davao joj sve čemu se od mene nadala… i nikada joj ne bi slomio srce, ukrao dušu, iskoristio tijelo; bila bi moja dok god bi to ona željela; osvajao bih je uvijek i nanovo jer žena nikad nije u potpunosti osvojena
da sam ja muško, ni jedna ne bi nikada, ni u ludilu, mjerila moju muškost centimetrima, jer se muškost mjeri djelima, podavala bi mi se i uživala u meni zato što sam to zaslužio, što sam bio ono što joj je potrebno - pravo muško - sve što želi i o čemu mašta, sve što joj treba, imao bih "kovčeg" uvijek pun ugodnih iznenađenja
da sam ja muško ni jedna me nikada ne bi zaboravila, svaka bi me se rado sjetila
Post je objavljen 24.10.2020. u 18:09 sati.