Marketing
Građevine, ljudi...
Nekad je, ona, bila ljepotica,
netko je osmislio njen izgled, a nečije stručne ruke dali su joj oblik i građu.
Dječiji smijeh i igra udahnuli su joj život. Blistala je godinama, u elitnom dijelu Grada, uz šumu..
Uz cvrkut ptica budila se, u zoru, okupana rosom i gasila uz zalazak sunca i treptaje krijesnica...Lijepa, stasita građevina...A onda su dolazile i prolazile godine, tužne i teške, mijenjala se vremena vlasnici... Utihnuo smijeh djece...Došli neki drugi ljudi, donijelo ih neko loše vrijeme...
U požaru izgubila ljepotu, ali kao da je duša ostala i ne da se...I kao da priroda oko nje, predivna i čarobna, još uvijek brine o njoj, ta priroda moćnija od ljudi, svake jeseni ogrne ju prelijepim ogrtačem u zlatnim i purpurnim bojama dostojnim jedne, kraljevne i ljepotice, kakva je bila...Ta čarobna priroda potrudi se da skrije sve ostatke krhotina od nebrige ljudi i pošalje joj suncem ogledalo da vidi kako još uvijek blista u vremenu, sa ogrtačem, ispod kojeg će možda uskoro netko prepoznati i vratiti joj ljepotu, izvornu, a s njom i osmijeh djece i cvrkut ptica, novi zaslužen i dostojanstven život...Kuće, građevine, su za mene kao ljudi...
Post je objavljen 24.10.2020. u 07:28 sati.