Svatko ima osjećaje. Ponekad su oni za nas blagoslov, a ponekad mučenje. Neki osjećaji čine da se osjećamo kao da grlimo zrake svjetla, nalik su na svjež zrak što nas podiže i nosi do radosnih i uzbudljivih visina. Drugi za nas predstavljaju preteške planine, koje nas pritišću i udaraju na čak i najskrivenije dijelove u nama, sve do točke očaja, dok bol ne ustupi mjesto otupjelosti. Zato, pustimo suzama da učine svoje!.
Ne vjerujem da plakanje ima ikakve veze sa slabošću, već s načinom na koji oni oko nas na to reagiraju. Još iz djetinjstva su nas učili da žene lakše plaču od muškaraca. Ženske suze bile su normalne a dečke su prekoravali riječima „Ne budi plačljivac“, „Samo slabići plaču“, „Kad ćeš se početi ponašati kao pravi muškarac?“ I ako mnogi muškarci imaju nježne emocije, radi takvih predrasuda oni ih nastoje zanijekati. Zato mnogi moraju naučiti da plakanje, ne samo da je u redu, nego da je i vrlo zdravo izraziti se kroz suze.
Sposobni smo osjećati se čudesno ispunjeno, sve do točke eksplozije – možemo biti puni zahvalnosti, prepuni ljubavi, puni iščekivanja, preplavljeni neopisivim uzdasima oduševljenja! Ili možemo biti gnjevni i frustrirani, pa je i najmanji poticaj dovoljan da nam pukne film. Obično osjećaji imaju bezbroj oblika i načina izražavanja, što često ne nailazi na razumijevanje okoline. Svi smo mi, muškarci i žene, do nekog stupnja iskusili bol, gnjev, razočaranje, žalost i tugu. Možda je breme boli bilo toliko da više niste bili sposobni držati je u sebi. Odjednom ste počeli osjećati golem pritisak, niste znali u kojem smjeru krenuti. Naposljetku su suze stale nekontrolirano teći i probijati se kroz pukotine vašega tjelesnog oklopa. Plakanjem na prirodan i zdrav način oslobađamo emocije. Suze nisu znak slabosti, dapače, kada imate razloga za suze, plačite i ne vjerujte nikome tko vam pokušava reći da su žalost i tuga znakovi nedostatka čvrstoće vjere i sl.
Možda vam je bilo neugodno zbog toga, načas ste izgubili kontrolu ili osjetili stid jer možda niste „čvrsti“, a niste prepoznali da je Bog u vama stvorio sigurnosni ventil i niste prepoznali blagoslovljeno oslobođenje kroz suze. Čak je i Isus, koji je bio utjelovljeni Bog, pokazao da su suze normalan dio svakodnevnog života. Isus je bio „potresen u duši i …uzbuđen“ (Iv 11,33) jer se poistovjetio s onima koji su plakali zbog Lazarove smrti, a i sam je zaplakao (v. 35). Nije srljao, objavljujući svima kako će podići Lazara iz mrtvih. Nije ni korio ljude zbog njihovih suza. Poistovjetio se s okupljenima koji su tugovali te je sudjelovao u njihovoj boli, prije no što je izveo čudo uskrsnuća koje je već bio isplanirao.
(EuM: prilagodio prema ulomku iz knjige Paule Sandford - Iscjeljenje ženinih emocija)
Post je objavljen 22.10.2020. u 09:03 sati.