Starost je vrijeme kada treba paliti nova svjetla, ući u svoje srce i donijeti nove odluke. Jesen ili neki kažu večer života doba je mudrosti i razboritosti. Kao što se raduješ noćnom snu, tako je prikladno radovati se odlasku iz teških, mučnih, patničkih dana ovog života u kratki predah smrti da bi onda živio vječno osvježen i zdrav. Starost je vrijeme za život ispunjen raznim hobijima šetnjama i drugim radostima. Večer života ili starost vrijeme je kad treba paliti nova svjetla, ući u svoje srce, upaliti u kojoj od novih soba svoga bića nova svjetla, dovesti nove svježe misli u svoju pamet, nove, drukčije, mudre osjećaje, načiniti nove odluke, zagledati se u ljude oko sebe i učiniti im nešto dobra.
Važno je kako se približavaš starosti ili kako živiš starost. Prije svega oduzmi svojim bolima i nemoćima oštricu mrmljanja i samosažaljenja i pogledaj s radošću naprijed. To donosi odmor, mir i susret. Večer života trenutak je kada treba i Bogu zapjevati posljednju pjesmu, kao kad ptice uvečer pjevaju beskrajno lijepo. Večer života trenutak je kad ulaziš u svoje srce da ugledala svog Stvoritelja i da se susretneš s njime. To je pripravljanje na radosno dolažanje u susret Njemu. Starost nije kraj, ona je samo početak, ali s novim, beskrajno svježim snagama. Neka te Bog blagoslovi u večerima tvoga života.
(EuM: izdvojio i prilagodio za post - iz knjige „Putovi puni nade“ vlč. Tomislava Ivančića).
Post je objavljen 20.10.2020. u 09:17 sati.