Ateisti su dugo tvrdili da bi bilo logičnije vjerovati da Bog ne postoji nego pokušati objasniti kako zlo i Bog mogu postojati istodobno. Na drugoj strani, da ne postoji moralni zakon ne bismo mogli biti svjesni pravde i nepravde. Najpopularniji argument protiv postojanja Boga je vjerojatno onaj koji govori o prisutnosti i postojanju zla u svijetu. Oni se pravdaju: ako zaista postoji dobar i pravedan Bog, zašto dopušta da se dobrim ljudima događaju loše stvari? Prema tumačenju C. S. Lewisa koji je bio ateist, on je vjerovao da sva nepravda u svijetu potvrđuje njegov ateizam sve dok se nije zapitao kako zna da je svijet nepravedan: „(Kao ateistu) moj se dokaz protiv Boga svodio na to da je svijet okrutan i nepravedan. Međutim, kako sam uopće došao do zamisli o pravdi i nepravdi? Čovjek nikada neće crtu nazvati savinutom ako nema predodžbu o tome kako izgleda ravna crta. S čime sam uspoređivao svijet kada sam ga nazvao nepravednim?”
Ta je spoznaja izvela Lewisa iz ateizma i na koncu ga dovela do kršćanstva. Iz knjige N. L. Geislera i F. Tureka „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist”. Inače, C.S. Lewis je bio jedan od najpoznatijih obraćenika dvadesetog stoljeće. Dakle da bi bio nevjernik potrebni su također čvrsti argumenti (zorne istine koje se posebno ne trebaju dokazivati), pa bi se ta vjera mogla suprotstaviti Evanđelju. Međutim, ni sam Lewis kao veliki pisac i mislilac takve argumente nije mogao pronaći. Dapače, kao obraćenik promicao je istinsku vjeru. (Odabrao i prilagodio postu : EuM)
Post je objavljen 18.10.2020. u 10:30 sati.