KOMENTIRANJE – FORMA KOJA PROVOCIRA
Hrvatska ima vrlo neobičnog predsjednika države.Taj se ne ustručava iznostiti ekscesne kvalifikacije o ljudima, ne mareći za njihovu naobrazbu, zanimanje, političku poziciju i funciju u društvu. On javno vrijeđa, iznosi kvalifikacije i govori sa mržnjom. Upravo je ono što je izgovorio na ime premijera Plenkovića u subotu 17. listopada govor mržnje. A ono što je izgovorio dvjema saborskim zastupnicama deset dana prije, nazvavši ih narikačama, dostojno je tužbe za uvredu časti i ugleda. Jer kvalifikacija ovog nimalo uhu ugodnog glagola, pratiti će ih u političkom životu određeno vrijeme.
Politička pozicija predsjednika držve apsolutno mu ne daje tu slobodu, ali on si je uzima kao da je to nešto potpuno normalno, kao da netko pod prijetnjom zahtijeva od njega da tako govori. Što se to s predsjednikm Milanovićem događa? A od predsjednika se očekuje stabilno i mirno, uljudno ponašanje – ali toga nema u njemu i on to ne pokazuje. On svoj govor svodi na stvaranje konflikta, vlastitog mišljenja pretvorenog u verbalne optužbe. On iz prošlosti na svjetlo dana pred javnost izvlači neke detalje , - koje javno, u zadnjem primjeru, želi predbaciti premijeru Plenkoviću, a što je za politički život i funkciju premijera i predsjednika potpuno irelevantno. Predsjednkikovo JA koje često koristi – u kontekstu ja sam ovo ja ono – a zadnje je “ Ja sam dobio masu prijetnji pisanih prije nekoliko godina, mora se naučiti živjeti s tim” trebalo bi novinarski provjeriti, što nije nemoguće, pa da javnost čuje – koliko je ta “masa” prijetnji bila, usprkos kojih je sadašnji predsjednik RH ostao bez ikakvih posljedica.
PREDSJEDNIKOVA PRETJERANA SLOBODA IZRAŽAVANJA
Svi koji prate dnevna događanja negoduju zbog žestine retorike nad onim što su čuli u dan kada je neki novinar pred usta predsjednika Milanovića stavio mikrofon i upitao ga “za komentar” aktualnog događaja, predsjednikovi javni komentari predmet su ismijavanja, zgražanja, prepričavanja i podsmjeha građana RH, ovisno od toga tko je kako komunikaciju koja se multiciplira u medijima shvatio. Rečenica predsjednika Milanovića kojom on komentira događaj pucnjave 12. listopada na Markovu trgu, a koja se u dva dana odvrtjela u informativnoj emisiji Vijesti na radio Zagrebu više od deset puta glasi: “ Žrtva napada i meta napada na Markovu trgu nije bio premijer nego policajci, to je poanta ove priče, a ne da imamo jednu stranu guslanja odnosno narikanja, ovoga puta od muškarca od 50 godina, koji je možda bio meta, možda nije bio meta. S obzirom na sve podatke koje ima gospodin Plenković imam i ja od prve minute, gledam ga u čuđenju i divim se. Ovo je opasan posao u koji je Plenković zalutao prije nekoliko godina.”A dalje ta nešto duža ne baš lijepa izjava završava predsjednikovim riječima “… najprije pojima nema ni o čemu, a danas riga vatru kao plameni jazavac.”
KOMENTIRANJE – FORMA KOJA PROVOCIRA
Smije li netko, po funkciji ili po prijateljskoj liniji Milanoviću u uredu Predsjednika RH ozbiljno reći “ – pretjerao si, utišaj se, odi na godišnji očisti glavu, bavi se humanitarnim radom u predsjedničkoj funkciji, volontiraj u nekom kampusu, pa onda budi Predsjednik RH?
Nakon predsjednikovih izjava na račun premijera, novinari su premijera pitali za komentar o predsjednikovim izjavama. Premijer je bio nešto realniji, ali eksplicitno jasan posebno kada je rekao:
“Ja bi mogao reći da je on 54. godišnji šmrkavac, ali ja to neću reći. To je otprilike nivo rasprave.
Umjesto da predsjednik Republike razumije da nije ista stvar za nekoga govoriti protiv njega, ili dolaziti sa automatskim oružjem i sa pištoljem pred zgradu Vlade … “
U svakom slučaju i na ovom području izjava i komunikacije s novinarima trebalo bi uvesti reda. Ni prmejeru RH ni predsjedniku RH svakodnevna medijski slava nije potrebna. Do sada su svakodnevno na svakom koraku imali prilike davati izjave novinarima, s glavnim pitanjem koje počinje s “ kako komentirate …” kojima se mediji doslovno hrane. Od obojice se očekuje red i rad. Premijer i predsjednik trebali bi imati tjedne konferencije za novinare, gdje bi javnost na sva važna sadržajno sročena pitanja, mogla čuti odgovore. Iz svojih institucija – na press konferencijama - sigurno ne bi govorili ovim riječnikom kojim govore upitani od novinara “ za komentar” u hodu, ili na svakom trgu i uglu gdje novinari stanu pred njih.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 18.10.2020. u 10:30 sati.