Marketing
Noć i Dan...
Camusova misao je izazov... oglušujem na prijetnje kraljevstvu sreće... Volim budna sanjati kako iz pjeska i pijene izranja bijela golubica i zoblje zvijezde... volim jutrenja… oduvijek… i nebo u odori carpaccio nježnosti… volim ga i onda kada ga oblaci pokušaju smanjiti… kada ga pretoče u golubinje sivilo ili bjelinu Johnathanove slobode…
Volim Venerin izlazak u orbitu sunoćavanja i noći u kojima padaju zvijezde… volim zlaćani trag bezbrojnih repatica i vjerujem u objavu uskrsnuća neostvarenih čežnji…
Zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama… Platonove ideje pretočene u spoznaju vrijednosti… ideje koje oplemenjuju … kozmogonija uma usidrena u oceanu snova… u trenutku spoznaje preobražena u ljubav… slivena u odkucaje srca i titraje svjesnosti… svjetlošću utkana u bijelu odoru Dana i zvjezdani dijadem u kosi Noći… dinamikom nebeskog vretena prede zlaćanu nit i povezuje s harmonijom krajolika…
uzorita u trajanju kao svećenica oplemenjuje žudnje za susretom...
Ljubav ubrizgana u čistinu beskraja, u staze koje nikamo ne vode… kao hvatačica snova bdije u nedosanjanom snu… nad titrajima neke davne boli…
Uranjam u kobaltnu odoru Noći… poistovjećujem se s njom... postajem tragačica za Danom… to je filozofija nedohvatljivosti… fenomenologija nedodirljivosti… prisjećam se legende o sokolici i vuku i prokletsva koje pobjediše vjerovanjem u ljubav…
Bio si Dan, bila sam Noć... čekala sam tvoj dolazak na obroncima nemjerljivosti… nadala se kvantnom skoku sudbine… neizračunjivoj stvarnosti u kojoj će se Noć i Dan dotaknuti omamljeni zagrljajem Mjesečine i Sunca…
Tvoje oči su izronile iz beskraja nadanja… kao u snu me odnijele u carstvo tišine…
Bijela goluica je zobala zvijzde...rađale su se nove… rađaju se još uvijek…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 15.10.2020. u 07:37 sati.