Ima te jeseni koja čežnju budi,
sastali se dvoje ljudi. Idu putevima
sreće ometati ih nitko neće. Trenuci
čine sve, da stopilo se u boje. pamti
to srce moje.
Nakon toga zamiriše jesen, kesteni
i kuhano vino sjeti se svatko nešto
ovako fino. Zima će doći nove avanture
s tobom ću proći.
Nakon toga veseli me što živnulo
je sve. Probudila se priroda i ljudi
budi drugačiji to ti se nudi.
Čini razliku zbog sebe, to je promjena
prava nemoj da te išta uznemirava.
Probudiš se milo moje, nudim ti
dubinu duše svoje, svjetlo sunca
veliko je.
Blizu tebe, najdraže...
Spremno širim svoja krila...