I to se moralo dogoditi, taman kada sam odlučio iz temelja promijeniti svoj život i konačno postati pravi čovjek i otac došlo su na naplatu sve one godine, malo je reći, neurednog življenja. U srijedu nisam nisam mokrio nijednom, isto tako i u četvrtak. Nisam tome pridavao neku veliku važnost, mislio sam da je prostata u pitanju, jer sam, eto, već u tim godinama ali sam u petak otišao u doktora na pregled. Izvadio mi je krv (bolje rečeno ja sam si izvadio krv, jer su mi vene totalno zaštopane i dr, me samo izmasakriraju) i rekao da će nalazi biti gotovi popodne. Nalazi su pokazali sa su mi bubrezi u banani i da pod hitno moram u bolnicu. I eto me, od subote ujutro, u bolnici. Do jutros nisam mislio da je toliko strašno, ali kad je došla vizita i kada su mi rekli da su mi bubrezi u toliko lošem stanju da ću vjerojatno morati ostatak svoga života provesti na dijalizi, ukoliko se stane kroz 15-20 dana ne popravi, došlo mi je loše. Da sam mogao pišati, vjerojatno bih se popišao u gače. Dva puta sam pokušao samoubojstvo, ali to je bilo pod mojim uvjetima, ovo je bilo drugačije. Da mi nema moje kćeri Marije, otišao bih iz bolnice i vrlo brzo završio ovo, što će vjerojatno biti, polagana smrt. Ali radi nje ću podnijeti sve bolesti i bolove što život baci u mome smjeru, samo da budem što duže sa svojom djevojčicom. Želim je usmjeriti na pravi put u životu, želim je gnjaviti zbog izbora dečka, želim je odvesti pred oltar, želim postati ponosni djed i razmaziti svoje unuke i biti tu za njih, kada već nisam bio za Mariju! Jbg, imam 40 godina, kad me pitaju gdje si bio i šta si radio u tih 40 godina? Moj odgovor bi bio; ništa, čak se ni ne sjećam zadnjih 2 desetljeća, osim nekih pojedinosti, Marija je jedina svijetla točka u mom životu! Maloprije smo se čuli, plakala je i rekla: Tajo, tek si mi se vratio, nećeš ponovo otići i ostaviti me samu? Dijete od 8 godina, koje je prebrzo odraslo, zahvaljujući neodgovornim roditeljima! Ne, ljubavi, tajo ne odlazi nigdje, tajo će uvijek biti s tobom šta god da se desi! Što drugo sam joj mogao reći? Ljube moja.... U bolnici ne smijem primati posjete, radi korone, pijem neke tablete i vade mi višak tekućine pomoću cjevčice koja mi prolazi kroz.. bolje da ne znate (nije ona stvar) i ako se stvar ubrzo ne poprave morati ću na dijalizu. Bubrezi mi jednostavno više nisu mogli procesuirati sve te otrove koje sam desetljećima unosio u svoj organizam. Sve moje tablete (Metadon, Xanax, Lyrica) dr. mi smanjuju što je moguće brže jer što ih duže pijem, tim gore po mene. Najteže mi pada što se ne mogu vidjeti sa Marijom, ali hvala Tesli pa imamo Skype, pa se možemo bar tako čuti i vidjeti. U sobi sam sa 4 stara prdonje pa non-stop slušam o koroni i ostalim bolestima koje vrebaju iza ugla & šta je bilo '91 i '45. Jebala ih i '91 i '45 više! Svima osim jednome od njih, djeca su otišla iz Lijepe naše (time je sve rečeno), a nitko od njih četvoro se nije borio u Domovinskom ratu ali oni i dalje glasaju za HDZ i kunu se u Tuđmana i kako danas imamo našu predivnu Hrvatsku (to što je vode lopovi, nije bitno). Kada sam im rekao da je Francek ratni zločinac i da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, jedan od njih, koji je, usput budi rečeno, za vrijeme rata pobjegao sa familijom i bio sa Škorom u Kanadi, me gađao sa narančom i rekao da ustaše nisu do kraja obavile svoj posao - to iz usta čovjeka koji se zove Slobodan, a i prezime mu vuče na istočne krajeve (nije da je bitno ali uvijek su takvi najveći Hrvati). Pa je rekao sestri da sam komunist! Kao da sam u 5 razredu. Šta je očekvao? Da će me poslati u drugu sobu, gdje su komunjare? Divni i krasni ljudi, ti naši penzioneri! Moram ih malo provocirati, jer bih inače poludio od dosade i plačući nad svojom sudbom kletom! Jebi ga djeco, sve se vraća sve se plaća.. Ali nemojte se prebrzo veseliti, poživit ču ja još neko vrijeme, Lijep pozdrav svima!
Post je objavljen 12.10.2020. u 15:26 sati.