Marketing
Vrijeme korone...
Vrijeme korone, velika praznina bez pomaka začahurena u čekanju. Broj novooboljelih širi strah epohom. Trenutačno živimo teatar apsurda. Čekamo kraj nepredvidivosti.
U tom besmislu titra misao... Vladati sobom najveća je moć.
Danas u vremenu korone, na bojišnici intime osjećam otupljenost osjetila… gubitak kontrole nad osjećanjima… zadah nagomilanog mulja u orbiti pamćenja, svjesno se ranjavam, u malim dozama si ubrizgvam otrov skupljen u peharu misaonosti…
Bojišnica intime je stanje svijesti u kojem vrijeme prestane postojati… u tim odbljescima nepostojanja spoznajem više od obićnog trajanja u stvarnosti… osjećam lomljivost i nepredvidljivost života…
Gomilaju se misli… misaone slike… naizgled zaboravljeni kaos dobija obličje… izrasta u geometriju bivstvovanja… postaje smisao... u sjećanje se vraćaju besmislene rečenice… one, izgovorene u pustopljinama nebitnosti… zvone glasovi davno izgubljeni u žamoru svakodnevice… odzvanjaju kao jeka osmijeha… jecaji tuge… vapaji boli… prohujala nevažnost postaje bit ozrcaljenog sjećanja… prolazna sentimentalnost se pretače u egzistencijalno… uranja u srž osjećajnosti… postaje osjećaj uklesan u pamćenje… to je proces sazrijevanja… imenovanje bezimenosti… skidanje patine sa moždanih vijuga… nešto kao glancanje starog srebra… izranjanje iz senzualne amnezije…
Ta interna psihoanaliza rezultira odbacivanjem tereta prošlosti… otapanjem ledenog otoka podsvjesti… oslobađanjem zatomljenih osjećaja… konkretiziranjem svijesti… uranjanjem u moć sadašnjeg trenutka...
To je okosnica vremena kojem se svjesna svih svojih grijeha vraćam… sebi u sebi... i prisjećam kategoričkog imperativa...
"Zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama. Djeluj samo tako, da ljudsko, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakog drugog, uvijek vidiš kao smisao a nikada samo kao svrhu."
Immanuel Kant
Budimo odgovorni, čuvajmo svoje zdravlje i zdravlje drugih!
Mi, sudionici vremena, pod zvijezdanim nebom živimo maksimu nutarnjeg zakona.
Riječi, premosnice tišine, uranjaju u sluh i kao smisao, a ne svrha,
grade bedeme oko stvarnosti.
Smisao naših razgovora je narušavanje zbilje, bogoslužje na nestvarnom oltaru,
molitve Erato prividu, imaginaciji ikone, iluziji životne istine.
Stihovnica zbilje, bez rime i ritma, utkana
u osmijehe prolaznika,
u prozu dnevnih vijesti,
u razgovore ni o čemu,
u htijenja ljudskosti,
u ljepotu prijateljstva.
u lakoću življenja
u vremenu korone.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 11.10.2020. u 07:17 sati.