A kada posve, posve iznenada nesvjesno i bez cilja zakoračim u poznatu uličicu, eto baš tu, već odmah iza ugla zastruji nečujni miris ugode sjećanja, ka oda je ono što nije, a moglo je biti da je bilo, a sad se snilo iz nepostojanja, ali šireća milina mirisnoga ozračja obgrli cijelo biće.
Samo osmijeh dragog bića iz privida pobudi ono čega nema, te zabruje žice pobuđene intime, tada srce zakuca veselije i bude ono što nije.
Tada baš sada iskrice življenja zločesto-milo zasjaje, pa bi ono stvarno čega nije, ali osjećaj emotivne ugode iz punog srca se prelije, kao pjev slavuja kroz grmlje smilja. Pjev, meko bigljisanje kao žednih usana ljubljenje. Kapljice sreće, izmjenično srknute, a srk po srk i poljubac ljubavi navješta slast za život cijeli.
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Post je objavljen 10.10.2020. u 16:28 sati.