Marketing
Zubo, bacanje i nada
Došla su neka surova vremena.
Ili sam osjetljivija i sve shvaćam isuviše ozbiljno i manje lepršavo.
Na svakom se uglu moraš znati zauzeti za sebe.
Pokazati ZUBE.
Pa bili oni lijepi, pravilni ko plotek, prirodni ili keramički, blistavi ili s patinom.
Asertivnost je umjetnost. Njoj se priklanjam i nju svladavam kad bih morala viknuti, lupiti šakom o stol, dozvoliti si privremenu neuračunljivost. Umara me ta borba. Ne volim biti bijesna i izvan kontrole. Pa stvari često riješavam smijehom. Osmijehom. I tu se vide. ZUBI.
Bacanje je strašno zdrav način oslobađanja od fizičkih i psihičkih balasta. Često sam okružena ljudima koji poput hrčaka čuvaju sve, ništa, baš ništa ne bacajući bez da triput razmisle..za što bi im to točno moglo trebati.
I još znaju pretumbavati po mom smeću. Užas.
Zavitlaš i pljus! Nema više. Sve što nisam upotrebljavala duže vremena- u stvarnosti mi ne treba. BACATI. Bez žaljenja.
Što je teže, sigurnije završi u smeću.
One lijepe, lagane stvari, poput blistavih sjećanja, dugo, dugo lepršaju..i vjetar ih često vrati...
Nada je krhki cvijet. Raste ni iz čega i na često nepristupačnom terenu. Treba li se njegovati? NADA je žilava, preživljava sama od sebe, pritajena u trenucima beznađa i očaja, ona nosi sjemenčice i posije se sama, tamo gdje se najmanje NADAŠ.
Post je objavljen 08.10.2020. u 21:14 sati.