"Nisam do sad sreo nikoga tko bi makar razumio o čemu pričam, kamoli me u tome nečemu podučio." Tvoja izjava od onog dana kad smo se vidjeli. Da, prilično je logično da tako nešto pustiš iz svog života i ni u kom slučaju ne daš tome priliku za nešto više. Ajmo dalje...
Ako prvi puta u trideset i pet šest godina imaš nekoga tko ti je izazov.
Ako te taj netko potakne da rasteš.
Ako s tim nekim možeš raspravljati na nivou na kojem većina ljudi zastane i izgubi se, na nivou gdje većina ni ne zalazi.
Ako te taj netko tjera da budeš bolja osoba.
Ako ti parira u svakom pogledu i ravan ti je, ni iznad ni ispod tebe.
Ako ti je s njim lijepo bez obzira na to gdje se nalazili.
Ako se zajedno neprekidno smijete.
Ako ti to druženje daje energiju.
Ako ste si poticaj i podrška u svemu.
Ako mu znaš pročitati izraze lica i želiš ga zbilja upoznati.
Ako ste različiti pa opet slični.
Ako ta različitost donosi samo neku dodatnu napetost i priliku za rast, za preispitati sve, za napredovati?
Ako taj netko tvrdi da želi tebe i ne vjeruje da može pronaći nekog sličnog.
Ako ste čitali iste čudne knjige kao djeca.
Ako imate brdo sličnih želja...
Posve je logično da sve to treba napustiti, zar ne?
Post je objavljen 08.10.2020. u 06:49 sati.