Marketing
Ti jesi što u srcu nosiš...
Hvala vam prijatelji dragi... darovali ste mi dan prepun ljepote... za uzvrat ću vam pisati o sreći... voljeti naše zajedničko vrijeme... uživati u ovoj začudnoj prostornosti našeg virtualnog prijateljstva...
Promatram buket ruža na radnom stolu... bude se sjećanja... pričinja mi se, čujem njihov govor... titraju slike prohujalog vremena... stoljeća se redaju, godišnja doba oblače i skidaju haljine s drveća, jedino ruže mirišu uvijek istim pupoljcima.
Slike davno zaboravljene oživješe sjećanjem i poezijom ruža.
Sjedinjuju se stari i naizgled novi osjećaji. sve se ponavlja, pa iako se naizgled mijenja, to što vidim i osjećam je arhitektura mojega života.
U ovoj plodnoj jeseni zbrojenih godina ulazim u svijet iza zrcala stvarnosti, u odaju tišine u kojoj ljubav život sanja. Osluškujem zvuk campanile. Kampanom svijesti odjekuje zornica naćetoj godini.
Srce, ljubav i vječna svjetlost našeg postojanja ozrcaljena u poruci anđela kojeg od supruga dobih na dar...
Ti jesi što u srcu nosiš...
U srcu buket ruža i godina,
fontana vječne svjetlosti, izvorište rijeke uspomena,
Ciborij svete krvi, kalež vjerovanja, zrcalo istine.
Zatvorimo vrijeme u srce, vrijeme je sjećanje i ljepota uspomena... .
Dijana Jelčić...
Post je objavljen 07.10.2020. u 07:47 sati.