Danas ću vam održati čas biologije. Nisam biolog, ali danas ću to biti. Pogledaj duboko u prirodu i onda ćeš sve bolje razumjeti. To nisam rekla ja, već Albert Ajnštajn. Vrlo često zagledam se u prirodu, ništa ne razumijem, ali pokušavam….Naročito ne razumijem ljude. Možda sam suviše osjetljiva, ali to sam ja. Do sad sam shvatila da će te ljudi uvijek razočarati, prije ili kasnije. Priroda neće nikad. Ne moram je razumijeti nikada,ona to ni ne traži od mene, ne moram je ni voljeti, ne moram ništa prema njoj činiti, osim da je ne zagađujem, a čak…ni to ne moram. Rumi je rekao “Ono što voliš to si ti”- a iskrena da budem-voljela bih da sam kao priroda...
Kao što rekoh ovaj post neka bude kao čas biologije. Jučer sam išla u brda i sebi nabrala bilja, neka imam za čaja. Ide zima, ja to tako radim. Ne volim ove čajeve iz dućana, koliko mogu izbjegavam ih. Nešto sam brala, a nešto slikala, tek onako-iz dosade...
Žir je oduvijek smatran svetim drvetom. Glavni sastojak žira je tanin, koji mu daje gorčinu, ali se takođe može ublažiti. Tanina ima manje ako birate zeleniji plod. Žir se može osušiti a zatim mljeti i od toga možete dobiti brašno. Mljeveni prženi se koristi kao kafa. U sebi sadrži pregršt minerala, proteina, masti i ugljenih hidrata. Vjeverice nisu baš tako lude.
U Crnoj Gori postoji plantaža žireva. Ne znam tačno gdje, ali postoji. Oni puste vjeverice na tu plantažu, a one vrijedno sakupljaju plodove svaka u svoju logu. Mjesto loge ljudi uprate, a onda nakon par dana dođu i uzmu skupljene žireve. Vjeverice zatim opet počnu sa sakupljanjem i to sve na isto mjesto, ne znajući da rade Sizifov posao. Ovi opet dođu i hladno uzmu sve žireve.
Paprat je zapravo prva i najstarija biljka koja na Zemlji neometano raste već više dugih miliona godina. To je meni fascinantno. Pravi je čistač prostora, tako da je toplo preporučuju kao ukransu biljku u domu. Kraljica je džungle i ponosno se širi sa svojim raskošnim listovima.
Krompir trava ima svoj pravi naziv za koji ne znam. Znam samo da je travari ovako zovu jer ima ukus pečenog krompira. Jako ukusna i koristi se kao začin za salate. Ja je koristim.
Kunica - Achillea millefolium- je dobila ime po grčkom junaku Ahileju, jer je njome liječio rane. Ima još legendi koje govore da su hajduci ovu travu nosili oko vrata pa njome liječili rane zadobijene u ratu.Zato je neki zovu i Hajdučka trava. Kunica je dobra za mokraćne kanale, želudac, hemoroide, prijatelj je ženama, potiče znojenje te snižava visoku temperaturu.
Plućnjak- Pulmonaria officinalis- je biljka koja se koristi za liječenje dišnih bolesti. Sama riječ Pulmo znači pluća. Ovo je pomalo zaboravljena biljka među ljudima, ali veoma ljekovita, a koristi se za liječenje upale pluća, bronhitis i obnavljanja plućnog tkiva.
Divlji kesten -Aesculus hippocastanum - je drvo koje može narasti do 35 metara visine.Plodovi nisu jestivi, za razliku od pitomog kestena, ali sakupljaju se tokom jeseni.Sjemenke unutar plodova sadrže dosta saponina escina koji povoljno djeluje na stijenke kapilara i vena, hemoroida te umornih nogu.
Bršljan- Hedera helix - je popularan kao biljka koja prekriva gole zidive i dosadna mjesta.Listovi bršljana služe protiv kašlja, ali plodovi su mu otrovni. Prema Keltskoj mitologiji prelijepa djevojka Lesolt je bila obećana vitezu Tristanu. No, vitez je pogino u ratu a ona umrla od tuge za njim.Kralj koji je bio zaljubljen u Lesolt,zbog ljubomore, naredio je da im grobovi budu razdvojeni i udaljeni. Nakon nekog vremena niknuo je bršljan iz oba groba koji se spojio i vezao u čvor produbljujući vječnu ljubav. Ovu priču ovjekovječio je Wagner u svojoj operi "Tristan und Isolda".