Svjetla su grada rumenozlatna
Anđeo blješti na Starčeviću
Gradu pod skelama
Popravljaju dušu
Ti imaš previše vremena petkom
Baš previše praznog hoda iznenada
Za osjetiti težinu
( smiluj se težino meni maloj )
Toliko smrti da su se sve slile u jednu
Jedno teško nedostajanje Ljudi
Ko čvorci slijeću tuge na tvoje stablo
Bože i smiješ se čak nekad tome, zabaciš glavu
Otkud snage
Valjda kužiš nekako da te smrti nisu konačne
Da ne mogu ni biti
Da su to peroni, mala
Ispraćuješ vlakove, želiš sretan put
Njima je bolje sada
Duše su poput ptica
Teško za shvatiti ponekad
Al imaš dobre čuvare
Sad već sasvim pristojnu i dobru
popudbinu na nebu.....
........
................
......................
Pa se sliju suze do ušiju
Dok iz Botaničkog do tebe dopire
Miris truleži, kore, crnogorice
Ciklama