Neki ljudi skupljaju markice. Neki još uvijek skupljaju pokemon karte. Neka djeca sigurno skupljaju naljepnice. A ja? Izgleda da nesvjesno „skupljam“ mlade umjetnike i kreativce. Nekako često nalijećem na njih i rado ih zadržavam u sjećanju. Bilo bi u redu da ih podijelim s vama.
Danas ću pisati o jednoj mladoj umjetnici koju sam pronašla prije puno godina na kavi pod pauzom od predavanja. I nakon te kave sam nekako odmah znala da će mi ta djevojka postati i ostati dobra prijateljica. Negdje u mojoj glavi sigurno postoji mala „ja“ koja je zadužena za pronalazak prijatelja, a ta mala „ja,“ baš kao i velika ja, malo previše voli drijemati. Zato je prava rijetkost kad se mala „ja“ probudi i uključi skener, detektira osobu koju s kojom bi mogla razviti prijateljstvo te stisne veliki, crveni gumb na kojem je jasna komanda „SPRIJATELJI SE.“
To mi se dogodilo tog davnog dana na kavi s Marinksy. I evo, sto godina kasnije, i dalje smo prijateljice.
Tko je Marinksy? Za početak, ona je legenda.
Slika, radi animacije, uređuje fotografije… ma, svašta. Izdvojila bi neke svoje favorite. Ako vam išta zapne za oko, molim vas, podržite ju. Ima svoj Etsy dućan, a možete ju zapratiti i na Instagram profilu za slike i fotografije te na njenom Facebook profilu.
Trenutno je otvorena (do 25.10.2020.) njena izložba u Centru za mlade BUNKER u Samoboru, koju se isplati posjetiti ako ste u blizini. Uz njene radove, izloženi su i rad Ive Čukelj i Luke Paceka.
Možda se sjećate da sam ju već spomenula, Marinsky je ona djevojka koja je napravila naslovnicu za moju knjigu Five years alone in space. To stvarno nisam očekivala kad sam joj poslala jednu od prvih verzija te priče. Očekivala sam da taj bunt papira u najboljem slučaju neće završiti zaboravljen u nekoj ladici, nepročitan i prašnjav. Ali da će ju knjiga inspirirati na brojne slike i fotografije, to nisam ni sanjala. Da nije bilo njene uporne podrške, knjigu vjerojatno nikad ne bi objavila. Ona me „pogurala“ u pravom smjeru.
Onog dana kad smo se upoznale, mala „ja“ je znala što radi.