Što je potrebno da bismo shvatili smisao ljudske boli i patnje. Svaki čovjek nosi svoj križ i ni jedan nije isti, niti jedan nije lagan, a svaki ima svoju težinu i svoj smisao u postojanju. Mnogi nažalost, ne razumiju ovaj govor, bune se protiv Evanđelja i svu patnju i bol želi pripisati Bogu...U biti su samo dvije vrste križeva. Prvi je sredstvo otuđenosti ako se ne nosi sa Kristom - jer čovjek sam ne može mijenjati svijet. Drugi ako se nosi s Njim i za Njega, lomi lance boli i patnje. Križ je za mnoge ljude prepreka da vjeruju u Božju ljubav, jer pitaju se: „Kako jedan Bog Ljubav može dopustiti da njegova djeca trpe?“. Valja znati da su bol i patnja plod grijeha, grijeha koji uništavaju red postojanja u srcu čovječanstva i u čitavom svemiru, a to Bog ne dopušta. Prije prvog Kristova dolaska, zlo se sve više množilo i povećavalo. Isusov dolazak na zemlju nije iz srca čovjeka uklonio bol i patnju, nego nam je darovao milost da se izmirimo s Bogom, snagu da krotko i ponizno nosimo križ te mudrost da shvatimo i vršimo ono što je Bogu milo kako bismo se vratili u izvorni red stvaranja. Ali čovjek privučen ponudama zlog tvrdoglavo odbija suradnju sa Isusom, on nastavlja patiti i nanositi patnju. Čovjek, sa svojim odabirima suprotnim Božjim željama, sve više tone u bol i patnju, ne mareći što i svojim bližnjima nanosi bol i patnju. U svojoj novoj poruci iz Međugorja, majka Marija svima poručuje: „Mjera vašeg življenja neka bude ljubav i ne zaboravite, dječice, da molitva i post čine čudesa u vama i oko vas. Sve što činite neka bude na slavu Božju, a onda će Nebo ispuniti radošću vaše srce i vi ćete osjetiti da vas Bog ljubi..“ Križ je ključ Neba. Mi po križu razumijevamo ono što nam Nebo govori. Put križa je put prema nebu. Čovječji križ nema svrhu patnje i boli, on je bolan radi nas samih koji biramo bol a ona nas trajno usmjerava prema Nebu da bi se umanjila i na koncu prestala.
Post je objavljen 02.10.2020. u 11:49 sati.