Marketing
Možda to ipak nešto znači...
Rekli su mi, sretni ljudi nemaju prošlost... nisam im vjerovala...
Rekli su mi, tek srcem u koroti za nekim osjećajem,
požele otkriti dobro skrivani ožiljak,
neke davno zaboravljene tuge,
neke zaliječene boli.
Zaliječene boli?
Upitah se i osjetih sumnju u moje vjerovanje.
Možda to ipak nešto znači?
Da, znači, znači izaći iz mraka,
suočiti se sa suncem,
dozvoliti mu da prži sjećanja,
da probudi osjetila
da zaliječi osjećanja,
da mogu slobodna pisati dnevnik toga dana i
kroniku onih što slijede.
Jesen se uvlačila u odkucaje ljeta,
suze neba su ispirale pijesak s tijela,
a sunce nas je napuštalo ranije nego prije.
Bili smo izgubljeni u ravnodnevici monotonije,
zalutali na obroncima milovanja svjetlosti i tmine,
zarobljeni u labirintu strahova, u kaosu bolne istine,
u svijetu zatomljenih osjećaja, sjenkovitoj igri arhetipova.
Vrištale su sjene u paklenom kotlu gorućeg sunca…
Jutros se prisjećam Jungove tvrdnje... sjena je zapreka koja uništava ljepotu svijesti... to je ona tajanstvena Persona s maskom... esencija podsvjesti... odbaćeni djelić osobnosti...
Da, tada nesvjesno odbacih dio sebe... u režnju pamćenja vidim viziju osjetila... vid, njuh, sluh, okus i dodir... ćutim kovitlanje svijesti... vidim sebe bjegunicu iz krajolika tuge... osjećam anesteziju... nestajanje osjećaja fizičke boli...
čujem glas iz prošlosti... objavu smrtonosne dijagnoze... vidim tebe u bijelim odajama... to je bio trenutak u kojem postadoh jaka za tebe...
Bol je jezik svijesti... tajanstvena gošća na slavlju osjetila... najavljivačica promjena u tijelu... braniteljica života... nju prognah iz sebe da bih preživjela tvoje boli...
Preživjeli smo zajedno vrijeme tihog umiranja... suočili sa suncem, probudili osjetila, zaliječili osjećanja..
taj osjećaj još uvijek traje
čuvam ga i branim
kao sakrament i
vjerujem
Sretan čovjek doista nema prošlost...
ima samo sjećanja i buket tužni i radosnih uspomena.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 02.10.2020. u 10:10 sati.