Koji bi to lijek, osim istine
mogao izliječiti bolne rane srca
kad duša pamti sve povrede
od prapočetka do sada?
Nema lijeka za sve laži,
sve bolne agresivnosti
koje pamti svaki atom tijela
kroz sve vrijeme života moga.
Ni oprost ne pomaže duši,
jer ne može djelovati,
dok tjeskoba u grudima
gnijezdi svoje sjećanje.
Kako da zaboravim,
kako da oprostim,
kako da se iscijelim,
kad je lijek sreća svih ljudi
i svih ljudskih i srca?
Čemu moje iscjeljenje,
ako će patnja carovati
u mnogim neiscijeljenim dušama,
prirodi, narodima i svijetu?
Neću ni ja iscjeljenje,
ako ne mogu iscijeliti
planet Zemlju i sav njen život
ni oprostiti nikom neću,
ako meni ne bude oprošteno
od tebe, Bože, za sve moje grijehe
voljno i nevoljno učinjene.
Svojim iscjeljenjem
hoću iscijeliti sve ili ništa,
Bože, prihvati ili ostavi,
neka bude volja tvoja!