(Ako je socijaldemokracije ikad i bilo u SDP-u!?)
Sad je sigurno da u drugi krug izbora za predsjednika, još nakratko druge najjače političke stranke u Hrvatskoj, SDP-a, ulaze ogromna hrpa politički ničega, Peđa Grbin i eksponent Kaptola Željko Kolar.
Koji god od njih dvojice pobijedio, u SDP-u se suštinski ništa neće mijenjati on će na svojem putu u nestanak ostati stranka liberalne demokracije ili stranka centra/desnog centra.
Nakon što se Mišo Krstičević odbio kandidirati za predsjednika SDP, nestala je i svaka nada da bi SDP mogao postati makar stranka lijevog centra, ako već ne stranka ljevice.
No dobro, znam da špekuliram, jer nije bilo jamstva da bi Krstičević pobijedio da se kandidirao.
Od petoro onih koji su se kandidirali za predsjednika jedino je Ranko Ostojić naglašavao potrebu da SDP treba zauzeti poziciju na lijevoj strani političkog spektra, ovi drugi samo zvocaju o povratku na staze stare slave i svojevrsnom stranačkom bratstvu i jedinstvu, što samo govori da se radi o ideološki neprofiliranim i politički potpuno nepismenim ljudima, nejasnog političkog opredjeljenja i cilja.
U programu SDP-a naprosto nema političkog cilja, u njemu nema socijaldemokracije, taj program bi mogao biti program bilo koje demokratske stranke političkog centra, ime nije važno.
Gdje je demokratski socijalizam kao društvenopolitičko uređenje, gdje javno i društveno vlasništvo, gdje radnička participacija, pa i samoupravljanje, gdje država blagostanja za sve …?
Ili je prema ovim korifejima politički cilj socijaldemokracije popravak i nadogradnja Tuđmanove nacionalsocijalističke države s temeljima u živom blatu nacionalšovinizma?
A to se niti nadograditi niti popraviti ne može.
Pogledajte si samo vrlo izglednog pobjednika Peđu Grbina; spominje li on uopće socijaldemokraciju, potrebu da se SDP politički repozicionira i s pozicije desnog centra, jer te ideje je zastupao podilazeći hrvatskim skorojevićima, koji sebi tepaju kao poslodavcima, drastično reducirajući radnička prava kad su bili na vlasti, a u opoziciji su umjesto nemilosrdnih kritičara bili „konstruktivna opozicija“, što je oksimoron poput drvenog željeza.
Pa i sad Peđa Grbin kaže da SDP pod njegovim vodstvom neće kritizirati, nego predlagati rješenja, samo postavlja se pitanje što će oni na vlasti raditi bude li opozicija predlagala rješenja?
Oni će valjda samo prihvaćati i implementirati rješenja koja će dolaziti iz SDP-a i sami kritizirati svoja ponašanja i postupke i tako umjesto opozicije biti korektiv sami sebi.
Inovativno do bola, to Svijet još vidio nije.
Željko Kolar bi, ako pobijedi, statut SDP-a prilagodio kanonskom pravu, umjesto stranačkog programa uveo Bibliju, blagoslovio sve stranačke prostorije i u sve postavio raspela, a svaki sastanak započinjao molitvom.
Članovi stranke/partije mogli bi biti samo praktični katolici.
SDP je na putu od neodređenosti političkog smutljivca Račana, preko liberalnog konzervativca Milanovića, politički neartikuliranog Bernardića do potpune političke „bezbojnosti“, neovisno da li s Grbinom ili Kolarom na svojem čelu.
Tu knjigu bi trebalo zatvoriti.
Post je objavljen 30.09.2020. u 07:27 sati.