Ako uđete u tišinu, možda će vas iznenaditi ono što ćete čuti. Svatko od nas bio je sam sa sobom, negdje u prirodi, u sobi, na putovanju... i ako je htio slušati začuo bogatstvo tišine u svom srcu. Zato tišina ima moć, a čovjek u tišini osjeća da nije sam. Sveta Faustina je rekla: „Strpljivost, molitva, i šutnja – one snaže dušu. Gospodin mi je dao spoznati da mu se ne mili brbljava duša. U takvoj duši ne nalazim mira. Muči me stalna buka i u toj se buci ne razaznaje Moj glas.“
Zato se kaže da je duša koja šuti snažna. Nijedna protivština ne može nauditi takvoj duši ako ustraje u šutnji. U svom životnom hodu često smo okruženi bukom te se rijetko kad nalazimo u potpunoj tišini pa niti u crkvi. A ponekad je buka u našim mislima glasnija od one izvanjske! Stalna buka je mučenje duše pa je dobro svako toliko potražiti mjesto tišine za odmor duše. Štoviše, buka nam ne daje čuti Božji glas u našim dušama. Duša koja šuti sposobna je za najdublje sjedinjenje s Bogom. Ona živi po nadahnuću Duha Svetoga. Bog u duši koja šuti djeluje bez ikakvih poteškoća.“ (Dn 477) Možda ćete, kao što je opisano u 1 Kraljevima 19,12, doživjeti Božji glas poput „blagog lahora“. Bogatstvo tišine uči nas razmišljati o bogatstvu koje imamo te da ne brinemo o onome što nemamo, jer i od onoga što imamo možemo graditi remek djela. Eto, sad znamo zašto je šutnja zlato. (EuM)
Post je objavljen 30.09.2020. u 00:14 sati.