Marketing
Insomnija u nastajanju
Idem ja tak večeras doma s posla i divim se šta su sve ljudi izvukli pred stambene objekte, jer odvoze glomazni otpad u akademskoj četvrti ovaj tjedan; to nema čega nema - namještaja, tepiha, madračina za bračne i singl krevete, lavaboa i tak tih finih artefakata.
Znači hodam i divim se, i onda mi se zabezeknuti pogled zaustavi na noćnim nebesima. Naime žuto govno je večeras puno da punije nemre bit. Šta znači da noćas opet nema spavanja, barem ne u onom uobičajenom ritualnom obliku - obuć pidžamu pa popit šlaftablete i čekat da te šupe, pa spavat na mahove. To sa ovakvim žutim govnom ne dolazi u obzir.
Pa sam ja hodajuć do doma osmislila novu taktiku koja bi možda ( čisto sumnjam, al možda ) mogla dat neke rezultate vezano za spavanje. Dakle, ja neću sad popit šlaftablete pa čekat da me šupe, jer bi to značilo da ću se probudit u jedan, pola dva pa onda ide prevrtanje i okretanje i zakretanje i živčanoća. Ja ću sad probat zaspat uz teve, ko većina normalnog svijeta. Pa kad se u to nedoba oko jedan, pola dva probudim e onda ču bubnut šlaftablete i čekat da me malo ošamute pa preselit u šlafcimer i uz malo sreće spavat do pet, pola šest.
Već sam provjerila zalihe, ima se raznih gluparija za grickat ako ni ova taktika ne urodi plodom - toblerone čokolada, čips, pereci, špice od bundeve, paket kiki bombona, voćni jogurt, kefir, banane, jabuke...imam za jest za tri dežurstva usljed punog mjeseca. Pa ako podbaci taktika naknadne konzumacije šlaftableta uvijek se stignem ožderat, zalit sve sokom šta pršće il cedevitom i štračit po teveu u nedostatku spavanja. Nećemo sad previše nervozirat, nije ovo ni prvi ni zadnji puni mjesec, pardon žuto govno koje se ukazalo na nebu samo zato da meni sjebe koncepciju spavanja. A baš i da uopće ne uspijem zaspat, mogu zagrnut kaput pa malo proć ulicom još bacit oko na glomazni otpad, možda ima neki ekstremno zanimljiv primjerak koji bi pod okriljem noći mogla dovuć doma jer nemam dosta svojih antikviteta.
Al to onda znači da sad moram ić priredit i tačke, pa možda bolje da ne izlazim. Lakše mi je još nešta pojest i čekat da se razdani, da ko čovjek pristavim kavu i gledam onu sapunjaru koju je sad pomaklo u novi, raniji termin.
Dosadno mi u svakom slučaju neće bit. A neću bit ni gladna, jer me glad uznervozi jače od nespavanja. Baj d vej, pišem ovo i gledam u hodnik; eno mjesečina da možeš bez rasvjetnog tijela radit Vilerov goblen.
Idem ja priredit svu raspoloživu žderačinu, izgleda da će mi trebat.
( a gle moje Brezje pod umilnom svjetlošću žutog govna )
Post je objavljen 29.09.2020. u 22:49 sati.