Kad priča o nepodobnom sinu svršava, društvo zaključuje egzekucijom nepodobnoga, kad će sin biti društveno sankcioniran egzekucijom, bol majke u okviru opće ljudske ljubavi je sve nadmašna i nakraju sav osjećaj i raspoloženje obuhvaćeno i zaokruženo tim jedinstvenim jaukom duše, nematerijalnog postojanja, u šapčućim riječima „Volim te sine“, je tihi, nečujni krik ljubavi.
(volim te....sine)
Bijaše to u beznadnosti i bespomoćnosti jauk duše u okruženju majčinske ljubavi.
Prebolnu žalost i ljubav kao posljednja poputbina.
Tuga, ljubav, žalost u fizičkoj boli nemoćno spuštenih ruku.
A to je ljubav za koju nemam riječi da se obznani,
Jer profane ju oskvrnjuju, tek samo muk u dodiru ju ostvaruju.
********
Domoljubac, Zvonimir Tomac
Post je objavljen 28.09.2020. u 11:32 sati.