Otkad se Marija rodila,socijalna služba nas nije pustila na miru..I Nancy i ja smo bili registrani narkomani - iako se Nancy skinula i sa hepova (bar na papiru) a njezin otac bio utjecajan u Splitu, stalno smo morali na razgovore i dolazili bi kod nas da vide u kakvim uvjetima dijete živi... A svi smo, zahvaljujući njenom ocu živjeli u luksuzu. Kad kažem luksuzu, onda stvarno mislim luksuzu - vila s bazenom, svatko je imao svoj auto (pa čak i ja), čistačica itd...Ah, koliko bih volio da za sve ono što je uslijedilo mogu okriviti nekoga drugoga.. ali jebi ga, ne mogu.. Sam gradiš svoju sreću / nesreću. Nancy se stvarno trudila oko male Marije, bila je super majka i sve je stizala dok sam ja radio legalni posao (prvi koji mi je ušao u radnu knjižicu - a imao sam blizu 30 godina, a i taj posao mi je punac namjestio), kao pomoćni kuhar sa mjesečnom plaćom od cca. 2500 kn. Došao bih kući nervozan i umoran (nisam bio navikao raditi po 8-9 sati dnevno) i počeo sam piti sve više i više terapije a ubrzo ga je sljedio i dop ali ovaj put začinjen kokom (popularni speedball). Moj punac & punica, ocu njihova unuka, dali bi moju mjesečnu plaću bez pitanja i problema a pritom bi punac ponosno govorio kako će on od mene još "stvorit čovika". Nancy je naravno, primjetila što se događa pa bi i ona bar par puta tjedno uzela hepte ili dop, ali bila je umjerena u tome ali čovjek a pogotovo bivši ovisnik ne može dugo biti umjeren s takvim stvarima. A onda je jedno popodne nenajavljeno došla socijalna radnica. Ja sam se upravo pukao i kljucao sam u stolici, dok se Nancy bavila s malom. Moram priznati da se uopće ne sjećam da je gore navedena gđa. uopće bila kod nas. Samo se sjećam Nancy, nakon par sati, kako mi govori da se već sutra moramo ići testirati na drogu, kako će nam uzesti dijete i njezina i djetetova plača..Šta sad napraviti? I kao što bi svaka normalna, odgovorna i racionalna osoba napravila, odlučili smo varati testu. Na testu se može varati na 1001 način, ali najlakše je uzesti čisti urin, staviti je u malu bočicu (npr. od kapi za oči) i staviti je ispod jaja i pritisnuti. Kod žena je teže ali gdje ima volje, ima i načina. Imali smo, zahvaljujući našoj Mariji čiste mokraće u izobilju (ja sam u svoju ubacio i malo metadona, jer ipak sam na metadonskoj terapiji- jbg, detalji te odaju) pa smo krenuli u dr. Ključevića obaviti test. Nancy je svoj test sjebala tj. sestra ju je otkrila (nikad joj to nije išlo) i sada mene ta ista sestra nadgledala pa sam morao skinuti traperice i gaće do gležnja i nije micala pogled od moga ku.ca. Htio sam je upitati želi li mi nešto poručiti sa tim pogledom ali sam se, gospodin kakav jesam, suzdržao od toga. Nisam je mogao prevariti pa sam dao svoj "prljavi" urin. Tako smo pali i Nancy i ja na testu za droge. Kada su to njeni doznali, nastao je pakao.. Svaki, ali doslovno svaki dan govorili su joj kako je nesposobna majka, obična narkomanka i kako će joj oni oduzeti dijete..Ja sam još uvijek imao posao pa nisam slušao to svaki dan, cijeli dan. Ali i ovo što sam čuo bilo je previše.. Dakako, bili su u pravu ali mogli su se i malo drugačije, ajmo reći mekše postaviti prema Nancy koja je oduvijek bila nježna duša a u to doba zbog maloga djeteta i cjelokupne situacije nije bila ona stara a oni su to samo pogoršavali a nije se ni na mene mogla osloniti... Držala se neko vrijeme ali je i ona posustala i počela biti non-stop junkie. Ja sam već bio tamo. A dvoje narkomana nisu dobra za zdravlje djeteta, toliko toga može poći ukrivo, tako da je dobro da smo živjeli kod njenih a oni su nakraju i odgojili malu Mariju. I tako je prošlo 2 godine, u djetetovom životu gotovo da nismo ni sudjelovali zbog stalne trke za lovom i dopom (i kokom u mene). Ja sam ostao bez posla (kakvo iznenađenje) pa smo živjeli od onoga što su nam punac i punica davali (a stvarno su davali skoro svaki put kada bi pitali) i dilanja. Znao sam da Nancy ima ljubavnika, svog starog dečka već neko duže vrijeme i nije me to previše diralo (znam da ja nju nisam bar godinu dana, tako da joj nisam imao šta zamjeriti) ali sam iskočio iz kože kada sam čuo da odlazi u španjolsku komunu sa novim "dečkom", naravno bez djeteta. I sada bih volio reći da sam čovjek i da me bolilo to kako će dijete odrastati bez majke, ili kako ću ja bez nje...Neee..mene je bolilo to što sam znao da će me njen stari izbacit iz stana čim ona ode i šta ću ostat bez njegovih redovnih prihoda-meni. Stvarno sam bio sebično govno od čovjeka (i to blago rečeno). A to da će mala Marija ostati kod punca i punice se nikada nije ni dovodila u pitanje. Punac i punica nisu bili oduševljeni njenim "dečkom" ali bar ju je uspio nagovorit na komunu, a bit će razdvojena od "dečka" u prvih pola godine komune, pa su se nadali da će je zaljubljenost proći kroz to vrijeme. Nancy je uskoro nestala iz moga i kćerkinog života na dugi niz godina. Ja sam ostao još neko vrijeme u Dalmaciji, dok mi podstanar koji je živio kroz ovo vrijeme u mom stanu u Zagrebu ne odseli a kroz to vrijeme sam posjetio majčin rodni otok u kojem sam imao mnogobrojnu rodbinu ali nikad nismo bili baš povezani. I dok sam bio dole palo mi je napamet kako brzo zaraditi ali o tome ću drugi put.. S ovim perioda svoga života se još uvijek borim i beskrajno sramim (i besraman čovjek se nečega srami) i zato mi je teško pisati o njemu ali polako, možda u budućnosti budem išao malo više u detalje.
Post je objavljen 25.09.2020. u 23:05 sati.