RACIONALIZACIJOM PROTIV PUTNIKA!
HRVATSKI GRAĐANI KAO PRIPADNICI EUROPSKE UNIJE imaju pravo na mnogo veću kvalitetu vožnje HŽ-om nego što imaju sada, kao i na kvalitetu vlakova koje je najavio ministar Oleg Butković . Za Europski novac korisnici putničkog prijevoza koji svakodnevno putuju na posao, kao i učenici koji svakodnevno na raznim relacijama, ne samo prigradskim već i međugradskim vlakovima, putuju u srednju školu, trebali bi putovati sukladno vremenu u kome žive. A vrijeme je 21. stoljeća, globalne komunikacije i interneta, umjetne inteligencije i razvijenih tehnologija. Vlakovi o kojima je ministar Butković govorio 21. rujna na hrvatske pruge doći će u narednih 4-5 godina u najboljem slučaju, a u onom krajnjem tijekom 10 godina. No vlakovi koji će ovim novcem iz Europskih fondova biti kupljeni i inportirani u promet na putničkim relacijama, ostati će ovdje vjerojatno narednih 40- 50 godina, kao i ovi vlakovi koji sada prometuju, a čija je je prosječna starost 40 godina. A ta starost pojedinih vlakova koji su još uvijek u prometu imaju od 30 do 50 godina radne upotrebe !Kakva je sigurnost tih vlakova to znaju samo strojovođe i oni o tome mogu govoriti. Hrvatska je mala zemlja koja s vremena na vrijeme ima političke lidere dobrih namjera, ali oni imaju sporu i vlastitim političkim opcijama ograničenu realizaciju. A to poništava srž svega onog što treba osuvremeniti.
Novi vlakovi bit će niskopodne kompozicije s maksimalnom brzinom od 160 kilometara na sat. Ali podatak da će u regionalnom prijevozu ti novi vlakovi imati kapacitet od 200 sjedećih i 200 stajaćih mjesta je nevjerojatan. Ponovo će to biti teške situacije kada putnici koji stoje, a moraju stajati pored i iznad onih koji sjede, će svjedočiti svakoj gesti onih koji sjede, bilo da ti koji sjede, kišu, kašlju, nešto jedu, razgovaraju mobitelom i slično. U gradsko-prigradskom prometu prometovati će vlakovi s oko 130 sjedećih i 380 stajaćih mjesta, informacija je o budućim vlakovima koja je 21.9 izrečena. Ponovo će to biti situacije nimalo primjerene budućnosti. Ti podaci potiču na pitanje- kako je to moguće i kako je zamišljen promet putovanja sa tako mnogo stajaćih mjesta? Ima li u takvim vlakovima mjesta za prtljagu? U gradskom i prigratskom prometu u jutarnjim i popodnevnim satima putnici imaju više ili manje prtljage, u dane vikenda- petak i subota- pa nedjelja - također i pri odlasku na željeno mjesto, kao i na povratak s tog mjesta prtljažni koferi su sastavni dio putovanja. Putovanje s prtljagom koja u planu prometa nije naglašena u novim će vlakovima ponovo stvarati neopisive gužve i neudobnost putovanja.
Informacija da će vlakovi biti opremljeni rampama za ulazak i izlazak osoba s invalidskim kolicima, prostorom za bicikle, „a kompletan putnički prostor bit će pod videonadzorom“, je odlična, ali rampa je potrebna samo pojedincima, prostor za bicikle također, a videonadzor je samo forma koja ne osigurava nikakvu udobnost. A to da će putnici imati i besplatan pristup internetu, možda i bez mogućnosti punjenja baterije mobitela, je bizarna. Jer svatko tko ima mobitel brine se i o internetskoj vezi.
Ministar ni kao privatna osoba, ni kao resorni ministar zacijelo nije ni povremeni korisnik prijevoza željeznicom, ali planira uvjete putovanja u vlakovima za tisuće građana. Kako je to moguće? To je identično liječniku koji prepisuje terapiju osobi koju nije ni vidio ni pregledao. Je li to ministarska ili stranačka povlastica?
RACIONALIZACIJA kao zastava NAD GLAVAMA ZAPOSLENIH!
Ministar govori o tome da još ima mjesta za racionalizaciju. Zašto je potrebno radi racionalizacije otpuštati sve veći broj zaposlenih. Hrvatska nije zemlja gdje je iz jednog poslovnog sustava lako posao pronaći u drugom sustavu. Hrvatska je zemlja gdje se mnogo više radnih mjesta zatvara nego što se otvara. Evo primjera racionalizacije osoblja u putničkom prijevozu iz lipnja 2019.: „ stigavši na kolodvor u Vrbovec vlakom odlazim do vozača vlaka i kažem mu da do mene nije došao kondukter i da mi nije pregledao kartu.Vozač kaže – „u ovom vlaku ni nema konduktera, bolestan je “.Čudim se i pitam „gdje je zamjena“. Kondukter kaže „Nema zamjene“.A da vi niste došli na posao, što bi bilo- Vozač je odgovorio „Nisam dužan davati vam informacije“
Da shvatila sam da se radi o temi koja opterećuje zaposlene, da radi racionalizacije koja kao zastava vijori nad glavama svih zaposlenih- u putničkom prijevozu- zaposleni sa raznim opterećenjima obavljaju posao. A u tom mobilnom poslu svi zaposlenici bi trebali biti rasterećeni maksimalo, odmoreni, dobro plaćeni i što više i bolje koncentrirani na posao. Poznato je da su rasporedi vlakova tako napisani da više u jednom danu nije moguće otputovati iz Zagreba u Rijeku, obaviti posao i isti dan se vratiti u Zagreb, jer nema vlaka koji bi kasno popodne ili navečer prometovao iz Rijeke za Zagreb.. Isto je i na relaciji Zagreb – Osijek! Još prije desetak godina to je bilo normalno i moguće, ali od kada je željeznica i putnički promet stigla u škare državnih ministara i njihovih naputaka – svaka veza s racionalnošću i brzinom putovanja za putnika je nestala. A nestala je zato što je racionalizacija državnih ministara iznad svake razumljive mjere otpustila ljude, radi ušteda i dobiti vlasnika i tvrtke koja radi na prijevozu putnika. Konkretno vlak istoga dana ne može prometovati iz Rijeke, jer nema raspoloživog strojovođu koji bi još istoga dana sjeo za upravljač i u povratku vozio nekoliko sati do Zagreba. Radi racionalizacije zaposlenih promijenjeni su svi razumni i na korist putnika napisani rasporedi hž-a. Zar je to vožnja kakvu zaslužuju hrvatski građani europske unije? Europska unija je negdje drugdje, ali na hrvatskoj željeznici još nije!
ZAŠTO MINIMALISTIČKI SUSTAV PRIJEVOZA?
Situacija da u vlakovima nema dovoljno konduktera je apstraktna,ali istinita. Nisu li u kompoziciji, koja sada u vremenu korone virusa ima spojena po dva vlaka, svaki od tri do četiri vagona, potrebna obvezno dva pa i tri konduktera? Racionalizacija to ne dozvoljava uvijek! Može li onaj tko donosi odluke zaključiti da putnički prijevoz HŽ postoji radi putnika i da putniku treba biti omogućeno sve i podređeno sve. Danas u vrijeme Europske unije vlakovi u RH više nemaju restoranski prostor, ni ponudu kave, (osim vlaka za Split) ni ništa što bi odavalo dašak komocije i ugodnosti. Sve u putničkom prijevozu vlakom u današnje vrijeme zadano je naredbom Uprave koja putnicima zadaje više glavobolje nego mira i osjećaja ljudskosti. Zašto to? Tako minimalistički odnos sustava prijevoza prema korisnicima kulturološka je pogreška koju treba prekinuti. Racionalizacija zaposlenih mora imati gornju, a ne donju granicu, putnici ne nužnu, već svaku udobnost. Putnički vlakovi prije demokracije bili su neuporedivo kvalitetnija i udobnija mjesta za putovanje od vlakova danas. A i one prije i ove danas osmislili su ljudi. Jesu li oni prijašnji ljudi bili obrazovaniji i pametniji, znali više, imali šire poglede, gledali svoj posao kroz prizmu svijeta?
Izgled svakog hrvatskog kolodvora priča je za sebe. Garderobe za putnu prtljagu kao da više nisu potrebne, pa su ukinute.Prije su bile potrebne. Zašto garderobe za putnu prtljagu nema kada se njena upotreba naplačuje? Vjerojatno stoga što na tom mjestu treba zaposliti osobu, a osobi treba isplatiti plaću? Zato je prostor garderobe ukinut! Naprimjer na kolodvoru u Vrbovcu putnik ne možete popiti vode, jer za putnike nema takve slavine. Trgovine nema na tom kolodvoru nekoliko godina. Kolodvorski službenici kažu da Uprava željeznice traži veliki najam pa da je to razlog ne postojanja bilo čega za piće i konzumaciju. Kolodvorski prostori i zgrade u Vikovcima i Osijeku su velike zapuštene i neuređene. Zar ministarstvo mora prometa i infrastrukture nema obvezu brige i uređenja i tih prostora? Ako hrvatske željeznice koje u tim zgradama obavljaju organizacijske poslove prijevoza- a ne obnavljaju objekte, u čijoj su onda objekti nadležnosti? Novca za uređenje nema, jer je sve iz poslova prometa, sve što je višak, usmjereno na zaradu tvrtke.
Margareta Zouhar Zec