Marketing
BABA IZ KADROVSKE
UVOD
Ovaj blog je nastao iz stotinjak pisanih stranica koje sam pisala u nadi da ću izdati priručnik kojeg je pojelo vrijeme u formi ali ipak ne i u sadržaju. Nije se trebao svidjeti nikome već stvoriti meni samoj alat za rad u radnim područjima u kojima sam se našla i manje ili više uspješno plivala preko desetak godina. Iako pravne struke uplivala sam u područje ljudskih resursa iz puke uštede mnogih sustava u kojima sam djelovala, a koje me je na kraju toliko zaokupilo da sam počela pisati zabilješke jer prikladnih publikacija u vrijeme mog početka rada u tom području nije gotovo uopće bilo ili nije bilo prikladnih za naša turbulentna tranzicijska područja, a ništa vas ne može pripremiti za stotine razgovora sa radnicima, kandidatima da postanu radnici ili radnicima koji su kandidati da ne budu više vaši radnici. 
U vrijeme interneta i društvenih mreža apsolutna istina ne postoji, dokazuju se čak i notorne činjenice, razvijaju nevjerojatne teorije tako da ću se libiti zaključaka niti nudim ikakva generalna rješenja. Materijal je i tako nastao najviše promatranjem ljudi, radnih procesa, ljudi u radnim procesima, razgovorima sa kolegama, citirat ćemo anonimno izjave aktera u radnim odnosima…pa sve od toga uzmite kako vam je drago .
TRENDOVI
Prvotni sadržaj za priručnik koji se i trebao zvati Priručnika za male igrače, trebao je biti vezan uz zapošljavanje ljudi u industrijskim granama i to najčešće srednje stručne spreme, majstorskih smjerova i slično. Pri svakom spominjanju tog sadržaja kolegama u drugim pravnim subjektima na seminarima kojima smo se sastajali imala sam povratnu informaciju da je to potpuno nepotrebno. A sad slušam baš reklamu na tv i smijem se…reklama ide nekako „ ruke, vrijedne ruke…“ haha
Govorimo o periodu od prije 15tak godina kada je trend bio baviti se visokim ili srednjim menadžmentom i kada nitko nije u prenesenom značenju htio prljati ruke sa tamo nekim majstorima, šivačicama, trgovcima.
Na krilima novih vjetrova pojavili su se ljudi koji su iskoristili pomodnost kako bi nas podučili kako se najbolje baviti ljudima, no na potpuno pogrešan način. Imali su ideje, alate, sustave, prepisane iz vrlih svjetskih sustava i ponudili za dobru cijenu da nam to sve lijepo prepričaju.
Od tog vremena ni jezik nije ostao isti.
Pojavili su se treninzi, coachinzi, radionice.koji su nam trebali pomoći da zapravo upoznamo ljude s kojima radimo i koji nam obavljaju svakodnevni posao , a ja zadužena tada za 400tinjak zaposlenih mučila se sa Katicom koja ne može raditi drugu smjenu jer ima bolesno dijete i s Tomekom koji je fenomenalni majstor ali kad popije neupotrebljiv je.
Sve tada ponuđene edukacije, treninzi i tečajevi nisu vas mogli pripremiti na ono što vas čeka u radu sa ljudskim potencijalima. Nevjerojatne oscilacije u potencijalima ljudi u radnom procesu, nevjerojatne priče koje možete čuti tom prilikom, dakle ogroman nesrazmjer između teorije i prakse.
Ti mali ali ključni igrači u organizacijskog strukturi velikih sustava bili su nevidljivi i nebitni. Bilo je to vrijeme kada se nitko ni nazivom nije htio odavati da su dio tih zanimanja, bilo je bitno zvati se voditeljem pa makar bio voditelj lifta.
Manje od dvije godine kasnije ti isti voditelji stajali su pred vratima bilo koje firme i tražili bilo kakav posao. Počela je globalna financijska kriza. I sve ono što se ulagalo u ljude pa makar i pod krinkom prepisanih recepata odjednom je postalo nebitno i stvaralo trošak, tako su po prstima prvi dobili ljudski resursi, onda marketing pa slijedom ostali jer tako hvaljeni tek par godina prije odjednom su uslijed globalne financijske krize postali nepotrebni jer zapravo nismo se ni počeli pravo baviti ljudima, samo smo upali u pomodni trend ili htjeli zadiviti konkurenciju, što smo iz istih površnih i neplanskih razloga tako brzo i odbacili.
E TU DOLAZIMO DO NAZIVA BLOGA.
Sve vam uvijek završi kod babe u kadrovskoj! 
Pomalo posprdno koristim zastarjeli izraz jer se puno od istog u praksi nismo pomakli, po mom skromnom mišljenju baziranom na 15 godišnjem promatranju ljudi u radnim procesima kao i preko stola gdje se nalazi kandidat za posao ili kandidat za otkaz, kakvih susreta i razgovora je bilo preko 2000. Kad sjedite samo s jedne strane stola jednostavno ne možete razmišljati objektivno, vidjeti širu sliku, tako da je trebalo proći vremena, trebalo je sjesti i s druge strane stola u potrazi za poslom, u potrazi za boljim radnim okruženjem, boljom plaćom….kako bi slika bila potpuna.
Kroz tako kratko razdoblje trendovi su se tolikom brzinom mijenjali da samo možemo reći…živimo u sve samo ne dosadnim vremenima.
Post je objavljen 22.09.2020. u 14:20 sati.