Marketing
Sve naše jeseni...
Halkionski dani
Ne samo od srećne ljubavi,
Niti od bogatstva, slave u zrelom dobu, niti
od pobeda u politici ili ratu;
No kako život čili, i sve se strasti žestoke
smiruju,
Kako blistave, magličaste, tihe boje
prekrivaju večernje nebo,
Kako blagost, punoća, počinak, preplavljuju
dušu i telo kao neki svežiji, mirisniji
vazduh,
Kako dani bivaju u sve mekšoj svetlosti, a
jabuka najzad visi stvarno dovršena i
nehajno zrela na stablu,
Onda u krcato najspokojnije, najsrećnije od
svih dana!
Zamišljene i blažene halkionske dane!
Walt Whitman
(Prijevod Tin Ujević)
Ne samo od srećne ljubavi,
Niti od bogatstva, slave u zrelom dobu, niti
od pobeda u politici ili ratu;
No kako život čili, i sve se strasti žestoke
smiruju,
Kako blistave, magličaste, tihe boje
prekrivaju večernje nebo,
Kako blagost, punoća, počinak, preplavljuju
dušu i telo kao neki svežiji, mirisniji
vazduh,
Kako dani bivaju u sve mekšoj svetlosti, a
jabuka najzad visi stvarno dovršena i
nehajno zrela na stablu,
Onda u krcato najspokojnije, najsrećnije od
svih dana!
Zamišljene i blažene halkionske dane!
Walt Whitman
(Prijevod Tin Ujević)
Jesen je stigla igrom oblaka i sunca. Uronili smo u predvorje tišine tek naslućujućih halkionskih dana.
Sjećam se vremena u kojem smo u rasponu između jesenjeg ekvinocija i zimskog solsticija osjećali bjes i milosrđe bogova, metamorfozu ljubavi u srcem odapet let vodomara. Promatrali smo povratak plejada na sjeverno nebo i čekali vrijeme blagosti i punoću spokoja.
Sporazumjevali smo se pogledima. Sjene prohujalih tuga su nestajale. Srca su progovorila dionizijskom opijenosti. Sreća. Ljubav je pobjedila demone i iznjedrila halkionsku savršenost čekanja poroda spasitelja. .
Objavio si igru svjetlosti i odveo me stazama cjelovitosti mora, cjelovitosti kopna, cjelovitosti svemira, cjelovitosti vremena bez početka i kraja.
Osjećam kovitlanje vječnosti. Živimo lunarnim kalendarom, slijedimo iskonsko vjerovanje u snagu Mjeseca. Jesen objavljuje njegovu dominaciju nad Suncem.
Osluškujem romor vremena, čujem muk svitanja u skladu ravnodnevice.
Jesen nam daruje mekani sag požutjelog lišća po kojem bešumno koračamo ka snijegovima. znam… u dugim zimskim noćima ćemo tražiti bisere… izgubljene djeliće prohujalog ljeta…
U tonovima Chopinove glazbe osluškujemo odlazak naglog ljeta i čujemo tišinu dolazećeg smiraja…
Omamljena čarolijom zore pijem prvu kavu. U krošnji vremena tišinu razbija klatno crkvenog zvona. Poziv na zornicu. Sanjam li ljepotu ... ili se odraz sna slijeva u budnost… svjetlost se prelama u prizmi sjećanja… fotoni plešu ples nepostojećih valnih dužina… noćas su u snu padale zvijezde… izgovorila sam psalm ljubavi… poželjela da progovorim jezikom cvijeća… razumjem govor vlati trave… cvrkut ptica… šaputanje neba i šum vjetra… tihovanje tepiha od lišća... da, jesen je moje godišnje doba...
jesen se obznanjuje rapsodijom boja i sonatom mjesečeva srebra…
jesen u kojoj sam rođena…
jesen u kojoj smo vjenčani…
jesen u kojoj prođosmo kroz Scilu i Haribdu…
jesen u kojoj promovirah dva zbornika mojih osjećanja...
jesen pod krošnjama razgranatog vremena,
još rascvjetanog rujna, mirisnog listopada, stidnog studenog i advetnog prosinca.
veselimo se dolasku halkionskih dana...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 22.09.2020. u 07:37 sati.