Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rossovka

Marketing

Dnevnik očajne kućanice - špajzni prostor

Malo sam se bome jučer zamislila nad komentarom jedne frendice da - obzirom na količinu zimnice koju svake godine ko smanjujem pa onda opet napravim još više - ko zna kolku imam špajzu.

E pa nemam baš veliku špajzu. Ispaćeni bivši supružnik je davnih godina odlučio radit na interijeru, pa je od turbovelike špajze napravio malečku špajzu i malečku kuhinju. Šta ne bi ni bilo tako loše da nemam opsesivni poremećaj zvan kiseljenje povrća. I sad recimo možda imam manji problem, jer je ajvara opet izašlo više od planiranog, pa sam danas malo išla u izvidnicu, čisto da vidim šta bi se moglo dislocirat iz špajze da mogu zbubat ajvar na police.
Dakle šta sam ja svašta našla, majkosvetabožja, i na policama i svukudnekud. Recimo, dvije cijele široke ljepljive trake koje al nikako nisam mogla nać kad su mi trebale za zakeljit kutiju od paketa pa sam kupila i treću ( mislim dobro da sam ih našla, sad recimo više ne znam gdje je ta treća, friško kupljena ). Pa onda papir za oblaganje polica sa uzorkom ivančica, koji isto nisam mogla nać kad mi je trebo, pa sad na policama imam naglocrvene božićne kuglice ( ni to nije loše, sad će Božić za jedno tri mjeseca, već početkom jedanajstog mjeseca krenuće ludilo ). Pa najveći inoks pladanj za kojim sam bezuspješno prevrnula cijelu kuću; kak bi ga i našla kad je zapo sa strane kod kištre za zamrzavanje. Onda recimo tekućinu za dohranu paradajza, onu šta se razrijedi na deset litara vode pa paradajzi budu ko lubenice, bila je iza flaša koje čekaju da se u njih ulije liker od aronije i višnje. Naravno da i tih likernih flaša ima viška, to sam odma zbubala u jednu vrećicu da šiknem kad bude odvoz staklovinja. Pa suđe koje stoji za ako bi se nekad u njemu kuvalo ( a ne kuva se nikad ), jer šta ako mi nešta zagori a ja nemam rezervnu ranjglicu istih dimenzija? Onda recimo rasparene zdjelice za puding i sladoled koje isto kupe prašinu i čekaju ako bi se nekad iz njih možda jela neka salata il grickalice ( a ne jede se nikad, bitno da stoje na polici ). Onda kinesko govno od multipraktika koje me skoro ubilo kad sam ga uključila; jebote zasmrdilo je i zapušilo ko da sam potpalila nuklearnu bombu a ne uključila neku sjeckalicu. Srećom imam jake reflekse pa sam bržebolje iščupala žnoru iz štekera; e danas je multipraktik odletio u smeće samo tako. Našla sam i mali čekić, i dvije flašice kiselog zelenog paradajza, i mirisnu sol za u kadu, i naravno dvije velike najlonkese pune najlonkesa da se ima kad zatreba ( jedino ih se nikad ne sjetim ponest pa samo dokupljujem nove ). Našla sam i nekih par plastičnjava za koje mi zvoni da sam u njima odnekud donijela kolače i ostavila ih na najgornjoj polici ako nekad zatrebaju za nešta; naravno da nisu, pa su i one danas ošle u žutu kantu. Pa veću ganc novu crvenu kantu, pa manju ganc novu plavu kantu, za koje pojma nemam šta uopće rade u špajzi i otkud mi. Izgleda da je i moja špajza prolaz u Narniju, pa ko god prođe istrpa nešta od andrmolja koje mu ne treba i pojede malo pekmeza, jer sam našla i nekih šest - sedam načetih flašica pekmeza koje sam morala bacit jer ne znam ko ih je uopće načeo i kad.

Uglavnom sad bi se uz malo sreće ajvar mogo smjestit na policu. A ja od iduće godine uvodim mjere restrikcije vezano za zimnicu, jer kak sam krenula stvarno ću morat trpat flašice u nahtkasle i toaletni ormarić u zahodu. A to nije sukladno sanitarnim propisima.


Post je objavljen 21.09.2020. u 16:50 sati.