Marketing
Bio je to dan...
Probudila me kiša... golublje krilo zagrlio grad... na monitoru upisan datum... 18. rujan, 2020... otvorih album fotografija... 18. rujan, 2013... zamku lijepih uspomena... neka nestvarna svjetlost počiva u biserju razasutim pješčanim žalom sjećanja. Zatvoreni krug ljepote i spokoja, dodirljiva snenost sanjanog raja. Raj na zemlji, poetika postojanja ispisana u hrid na kojoj buja život. Osluškujem tišinu Bogova već davno zapisanu u mojim pjesmama.
Bio je to dan ispunjen ljepotom, prijateljstvom, ljubavi i umjetnošću...
U kaleidoskopu slika, u djelićima sjećanja... u očima neba... u zvuku morskih orgulja... u velovima tajanstvenih oblaka... na našim licima... u osmijesima... u šapatima i tišini... od purpurnih svitanja do ljubičastih sutona... u razgovorima se zrcali lice ljubavi...
U sivilu ovog jutra titra dan prepun Sunca i mora... dan prepun ljepote, smijeha i ljubavi...
Plovili smo kanalom, pili kavu na otoku, kasnije lutali Zadrom... posjetili muzej stakla... doživjeli divan zalaz sunca... slušali zvuk morskih orgulja... u gradskoj loži prisustvovali veličanstvenom otvorenju izložbe Ivana Meštrovića...
Zahvalimo njoj... svetici, majci, ženi...
„Zahvalimo njoj,
nepresušenom vrelu,
čiji tok sve suše
i potresi ne prekinuše.
Njoj, stablu samomu
koga sve bure ne iščupaše,
svi požari ne izgoriše,
koje zla kob kroz vjekove
po njoj prosu,
njoj čije žile ne uginuše,
čiji sokovi ne presahnuše. "
Meštrovićevim stihom se zahvalismo ljubavi što nas sjedinjuje sa dobrim ljudima... što nam daruje svoj najvredniji djelić... prijateljstvo...
Dijana Jelčić... kolaži se mogu povećati
Post je objavljen 18.09.2020. u 09:19 sati.