... sreće,
kad i posljednje ideje odbaciše,
kao neprovedive,
neke škakljive,
neke sulude,
krajnje neizvedive,
spas stiže,
bager ih sustiže,
s društvancem malim,
čudnovatim,
u kabini stisnutim.
Djeva crna,
mrkom se čini,
kosti joj se ispremiješale,
ipak čudom nekim,
dobre volje puna,
patak što glavu svoju čuva,
živ se ne čini,
zna,
mjesto mu ovdje nije,
slučajno na putu se našao,
čovjek maljav,
mjerka volan,
uvjeren da baš bi on
bagerom upravljat trebao,
i djevojče mlado,
što nikome bager svoj ne da.
Gospodu razbijanja mozgova oslobode,
zlatnoj djevi noge poštede,
sve ih k sebi prime,
smjeste se kako gdje koji,
u kabini tijesno postalo,
pa sada već i na krovu putnika imamo,
i sprijeda, i straga sjede,
gdje god komad ravne kovine je.
i ravno prema gorju se upute.
A u tom gorju,
nakon vožnje duge,
što ju većina prespavala je,
samo djevojče budno,
ozbiljno cestu prati,
stog jedina samotnog junaka vidi,
kako odmara kraj puta.
Zakoči naglo,
sve ih probudi.
- Gdje si ti zapeo?
svi uglas pitaše.
- Šta gdje sam zapeo?
Mene je na početku priče pokrenula,
s dalekog juga na magarcu poslala!
Stražnjica mi utrnula,
pregladnio dovde sam,
cijelim putem potpuno sam,
dok se vi zabavljate,
i patka za tingul spremnog imate!
Više nikad junak priče biti neću!
Magarca straga svezaše,
junaku mjesta napraviše,
i voze se,
još dobar komad puta,
i gorje prijeđoše,
i more ugledaše,
dok sunce za zalazak sprema se.
Duše napuniše,
svi utihnuše,
isprati ih sunce pospano,
zadnji komad puta,
pa do vrata dođoše,
crvene ratnice kuću nađoše,
prozori topli,
osvjetljeni,
kroz mrak ih dozivaše.
Zaustavi se bager,
brundanje zamre,
umorni od puta,
ispadaju iz kabine,
poput krumpira iz prikolice.
Crvena djeva vrata otvara,
pa progovara:
- Što vam je tako dugo trebalo!
Post je objavljen 18.09.2020. u 08:07 sati.