Zatvori škure
pred počinak
i skloni se
od dodira studeni
što sjećanje umjesto nade
za večeru bez deserta
na pladnju kajanja nudi.
Tu stani, prevagni
i prelomi,
neke odluke donesi
bez grižnje
i bez kajanja.
Oslobodi dušu
uzništva prošlosti
što iz prikrajka
tvrdoglavo vreba.
Još su mnoga
pred nama jutra,
zato ne upiri prstom
u sjene pokraj puta.
Vrijeme ne čeka,
okreni se oko sebe
bez trunke straha,
sve je tu nadohvat ruku
što se u izlogu života
nama nudi.
Dean "Poss" Plazonić