Kad smo sami ili u osami, u prirodi, tražimo svoj mir u svojoj šutnji, to je pravo vrijeme da srce progovori, da se sjetimo molitve te da zatražimo ono čega Bog ima u izobilju a to su darovi milosrđa. Ako se odlučimo bez uvoda na molitvu, dobro je početi: Bože, hvala Ti na darovima koje mi nudiš, daj mi milost da svojom molitvom razveselim Tvoje srce. O molitvi smo puno toga čuli, te znamo da je to osobni razgovor s Bogom, a da svako od nas moli na svoj način. Zato nema posebnih pravila, ali se zna kako je najbolje ili kako ne treba moliti. Ovaj post je usmjeren ka tim odgovorima. Iako Bog zna što kome treba ili nedostaje na životnom putu, On očekuje našu zahvalnu molitvu koja potiče Božje milosrđe. Zato već kada započnemo moliti možemo osjetiti Njegove riječi u pitanju: „dijete, što da ti dam“?. Znajući da stojimo pred Ocem koji poznaje naše srce i potrebe, molitvu ne treba duljiti radi namoljavanja i ponavljanja kako bi On popustio ili se smilovao a mi iz toga imali nekakvu korist. On je taj koji više od nas želi da tražimo iz njegove bogate riznice srca - nego igdje drugdje. Prije molitve dobro je pročitati koji redak iz svetog pisma, ili imati pri ruci naučenu ili napisanu neku prigodnu molitvu pa nakon toga nastaviti svojim riječima. Recimo, u poglavlju koje govori kako je Salomon molio, kaže se da nije tražio bogatstvo a znao je da to može primiti, nije tražio kaznu za svoje progonitelje a znao je da može dobiti, nego je tražio da Stvoritelj njega mijenja, da mijenja njegovo srce po srcu svom, jer što mu koristi da sav svijet zadobije a sebe izgubi. Zato se kaže da Salomon nije tražio ništa a dobio je sve. Ali, kako nismo svi mudri Salomoni nama je bliža naša molitva po našem srcu pa pustimo srcu da govori: Isuse učini srce moje po srcu svom, usavrši moju ljubav, usavrši moju vjeru, ojačaj moje ufanje. Daj mi milost da i ja mogu razveseliti tvoje srce... Nadalje, u samoći spoznajemo kako naše ponašanje kao slobodnog stvorenja ne smije biti uvjetovano prisilama svijeta, nego novim Duhom, Kristovim Duhom koji štiti ljudsko dostojanstvo. Molitva i spoznaja koju primamo u šutnji, čuvaju nas da se ne ugušimo u svijetu preplavljenom riječima, uči nas govoriti Božju Riječ. Konačno, neprestana molitva srca daje samoći i šutnji njihovo pravo značenje. U takvoj molitvi poniremo duhom u dubinu srca koje na taj način biva stalno u dosluhu Božjeg milosrđa. A Bog nam ne daje sve ono što mi tražimo nego ono što je za nas i naš život/obitelj najbolje. Tako kroz svoje srce ulazimo u srce Božje, koje je toliko veličanstveno i milosrdno da cijelo svjetsko zbivanje i sva svoja stvorenja obuhvaća i ljubi svojom vječnom stvaralačkom i spasiteljskom ljubavlju. (EuM)
Post je objavljen 16.09.2020. u 09:15 sati.