... prozor,
zvuk škripanja se čuje,
muška ruka teška,
što na metal miriše,
crnih malja puna,
na prstima polumjeseci crni,
motorno ulje pod noktima to je,
naviruje se glava crna,
sva obrasla i zarasla,
pa patka za krila zgrabi,
u sobu ga unese
pa ga gleda
pa se smije.
- Što je sad napravila?
Jel' te otjerala,
il' si pobjego?
Da te vraćam njoj,
il' da te od nje čuvam?
Na koje da se kladim?
Ako te vratim
a otjerala te,
slušat ću ju do sudnjeg dana…
Ako te ne vratim,
a ti si pobjego,
slušat ću ju do sudnjeg dana…
Isto mi se piše…
Kad sudbu strašnu izbjeć ne možeš,
najbolje ju je spreman dočekat.
Stog patka napoji,
da uludo ne lamaće,
krila mu poveže,
pa ga u torbu spremi,
samo mu glava van viri,
iz frižidera potom kutiju uzme,
u džep bočni tutne,
bez bananka na put on ne ide,
i sladoled bi ponio,
al' otopit će se
na babljem suncu jarkom,
nek' ga čeka,
povratak njegov,
utjeha trebat će mu,
ako preživi djevu crnu.
....
Kad je već iz grada odmakao,
u polju nekom,
među klasjem žutim,
što na povjetarcu se leluja,
vidi on djevu zlatnu,
svjetluca se na suncu,
šal joj crven oko vrata pleše,
haljina bijela u korak ga prati,
a ona bosa,
zanesena,
gleda što drugi ne vide,
vidi što drugi ne gledaju.
- Zlatokosa, što radiš u tom polju?
Post je objavljen 11.09.2020. u 07:45 sati.