Marketing
Svjetski dan prevencije samoubojstava - 10. rujna
Suicid ili samoubojstvo je svjesno i namjerno oduzimanje vlastitog života i jedan je od vodećih javnozdravstvenih problema današnjice.
Samoubojstvo je prisutna pojava u našem društvu kojoj svakako treba posvetiti pozornost. Zbog stigme povezane sa samoubojstvom, manjkavosti procesa prijave smrti, te vjerskih ili zakonskih sankcija zbog samoubojstva u nekim zemljama stvarni broj počinjenih samoubojstava je zasigurno i veći. Samoubojstva čine više od polovine nasilnih smrti u svijetu – više nego sve smrti zbog ratova i ubojstava.
Postoje brojne stvari koje možemo učiniti da bismo prepoznali znakove i utjecali na živote naših bližnjih koji možda imaju suicidalne misli. Upravo zbog toga 10. rujna obilježava se Svjetski dan prevencije samoubojstava. Sve je započelo 2003. godine na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava (International Association for Suicide Prevention – IASP) i u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (World Health Organisation – WHO). Glavni cilj je podizanje svijesti o važnosti preventivnih akcija i razumijevanju osoba koje su pokušale počiniti samoubojstvo. Kroz različite aktivnosti nastoji se širiti znanja o problemu samoubojstava, podržavati istraživanja, prosljeđivati informacije, smanjivati stigme te poticati na spoznaju da se samoubojstvo može spriječiti.
Ove godine odabrana je tema pod nazivom “Zajedničkim radom spriječimo samoubojstva“ (Working Together to Prevent Suicide), kako bi se istaknula suradnja kao temeljni i neizostavni element učinkovite prevencije suicida na globalnoj razini. Svatko od nas ima svoju ulogu pa povezivanjem i suradnjom možemo efikasnije odgovoriti na izazov suicida u današnjem društvu.
Samoubojstvo je ishod međudjelovanja niza rizičnih faktora, ponekad udruženih s iskustvom traume i gubitka. Ljudi koji se odluče oduzeti vlastiti život su, kao što smo vidjeli, heterogena skupina i za svakog od njih samom činu suicida prethodio je niz složenih okolnosti. Takva raznolikost predstavlja naročiti izazov za stručnjake koji se bave prevencijom suicida. No, oni se mogu efikasnije prevladati ako se problemu pristupi iz različitih kuteva i s više razina i ako se ti napori udruže u jednu sinergiju.
Važno je upamtiti da je moguće spriječiti samoubojstvo i svatko od nas može u tome biti ključna karika – bilo u ulozi člana zajednice, djeteta, roditelja, prijatelja, kolege ili susjeda. Puno je toga što svatko od nas svakodnevno može učiniti. Od toga da možemo dati svoj doprinos podizanju svijesti o problemu, educirati sebe i druge o uzrocima i znacima upozorenja, preko iskazivanja suosjećanja i brige za one koji prolaze kroz neko teško životno razdolje ili krizu, kritičkog propitivanja stigmatiziranja koje često ide uz suicidalno ponašanje i probleme mentalnog zdravlja pa sve do dijeljenja svojih vlastitih iskustava vezanih uz samoubojstvo.
SAMOUBOJSTVO SE MOŽE SPRIJEČITI.
AKO GRAĐANI, VLASTI, INSTITUCIJE, ŠKOLE, POSLODAVCI, KOLEGE I CJELOKUPNA ZAJEDNICA UDRUŽE SVOJE SNAGE, MOGU SPASITI ŽIVOT!
Dakle, svatko može doprinijeti sprječavanju samoubojstava i bez obzira na okolnosti, zajednice imaju važnu ulogu u pružanju podrške onima koji su ranjivi. Istraživanja su pokazala kako socijalna izolacija povećava rizik samoubojstva, dok, naprotiv, jake veze među ljudima djeluju kao čimbenici zaštite. Pokazati da nam je stalo, slušati bez osuđivanja, jednostavno biti tu za nekoga može biti ključan čimbenik kod pojedinaca koji su ranjivi i zapravo predstavljati čin spašavanja života. No ne treba zaboraviti na neophodnost stručne pomoći i/ili liječenja.
Međunarodna udruženje za prevenciju samoubojstava/International Association for Suicide Prevention – IASP/ poziva sve da 10. rujna na Svjetski dan prevencije samoubojstva zapale svijeću u blizini prozora u 20 sati te time daju podršku prevenciji samoubojstva (više na stranici https://www.iasp.info).
PREPOZNAVANJE ZNAKOVA UPOZORENJA I NAČINI PRUŽANJA POMOĆI I PODRŠKE OSOBI KOJA RAZMIŠLJA O SAMOUBOJSTVU
Istraživanja pokazuju da mlade suicidalne osobe imaju neke karakteristike i životne okolnosti češće nego opća populacija. Njihovo djetinjstvo često je obilježeno konfliktima, nasiljem, nedostatkom toplih međuljudskih odnosa, ljubavi i podrške. Tijekom adolescencije, često proživljavaju stresne situacije u kojima se osjećaju nesigurno i bezvrijedno. Neki problemi koji su povod suicidu mlade osobe, njenoj okolini mogu izgledati malima i nedovoljno teškima za takav čin. Može se raditi o jedinicama u školi, nesretnoj ljubavi, nekome „sramotnom“ događaju, nasilju među vršnjacima i slično. Mladi su često impulzivni i teško razmišljaju o dugoročnoj perspektivi svojih postupaka. Samoubojstvo im se u datom trenutku može činiti jedinim izlazom iz nekog problema.
Riziku od samoubojstva doprinosi kombinacija individualnih, socijalnih, relacijskih i drugih čimbenika. Rizični faktori su osobine koje su povezane sa samoubojstvom, ali one ne moraju biti izravan uzrok ili povod suicide. Tu spadaju, na primjer: prethodni pokušaji samoubojstva, trenutne samoubilačke misli, osjećaj beznađa, sklonost impulzivnom ili agresivnom reagiranju, specifična kulturalna ili religijska vjerovanja (npr. vjerovanje da je suicid plemenit ili otmjeno način rješavanja neke osobne dileme), počinjeno samoubojstvo unutar obitelji, nedavno proživljene stresne situacije, naročito ako dugo traju (npr. gubitak bliske rodbine, prijatelja, razvod braka roditelja, prekid veze s partnerom, zlostavljanje na radnom mjestu, gubitak posla, gubitak doma), gubitak ili oštećenje zdravlja koji može biti stvaran ili imaginaran, društvena izolacija (osoba ima osjećaj da je odsječena od drugih ljudi te nema društvenu alternativu ili vještinu da bi izabrala bilo što osim samoubojstva), ovisnost o drogama, alkoholu ili kockanju (droge smanjuju kontrolu nad vlastitim ponašanjem ili prevladava impulzivno ponašanje), izloženost nasilju u domu ili društvenom okolišu, povijest mentalnih poremećaja (naročito kliničke depresije), nedostupne usluge zaštite mentalnog zdravlja, laka dostupnost sredstava za počinjenje samoubojstva, nespremnost osobe da traži pomoć zbog straha da je okolina ne stigmatizira kao mentalnog bolesnika, ovisnika ili samoubojicu …
Samoubojstvo je rijetko stvar trenutka, nešto što se napravilo minutu nakon odluke. Danima prije izvršenja obično se mogu uočiti neki upozoravajući znaci. Svi oni mogu biti znaci da netko razmišlja o samoubojstvu. Naravno, u većini slučajeva se to ne dogodi. Ipak, onako općenito vrijedi da što više takvih znakova netko pokazuje, veći je rizik da će to i učiniti.
Kada u mlade osobe uočimo naglu promjenu ponašanja, potrebno je posvetiti joj pažnju. Mladi nam nekad kroz svoje ponašanje govore više nego kroz riječi. U mladih suicidalnih osoba često je vidljivo povlačenje u sebe i izolacija od drugih ljudi. Moguće je primijetiti i da je osoba izgubila interes za aktivnosti koje inače voli, da gubi zanimanje za školu i učenje, da provlači temu smrti u školskim zadaćama, sastavcima te razgovorima s drugima, da dolazi do smanjenja koncentracije, problema sa spavanjem, zanemarivanja održavanja vlastite higijene, nezainteresiranosti za vlastiti izgled, nemogućnosti primanja pohvala, svojevrsnih „opraštanja“ od bliskih osoba, gubitka smisla za humor, izlaganja rizičnim ponašanjima i slično. Suicidalne osobe znaju govoriti o sebi da su loše, da smetaju svojoj okolini, da će se uskoro sve riješiti i da više neće biti nikome na teret.
Ako je netko depresivan i razmišlja o samoubojstvu, naš je prvi poriv da mu pokušamo pomoći. Nudimo savjete, pričamo o svojim teškim iskustvima i rješenjima. Bolje je šutjeti i slušati. Suicidalni ljudi ne žele ni odgovore niti rješenja. Žele sigurnost da izraze svoje strahove, svoju anksioznost, da budu ono što jesu. Naravno, slušati, doista slušati nije uopće lako. Moramo znati zauzdati svoju potrebu da nešto kažemo: da komentiramo, da dodamo neku svoju priču, da udijelimo kakav savjet. Trebamo slušati, ne samo riječi koje osoba izgovara, već i osjećaje koji iza tih riječi stoje. Trebamo razumjeti izgovoreno iz njegove perspektive, ne iz svoje.
ŠTO UČINITI U SITUACIJI KADA POZNAJEMO NEKOGA TKO PLANIRA SAMOUBOJSTVO?
SHVATITE OSOBU OZBILJNO
Ako primjetite opisane znakove ili vam netko povjeri da ima suicidalne misli, shvatite ga ozbiljno. Nikako ga nemojte optužiti da samo privlači pažnju ili da njegovi problemi nisu dovoljno ozbiljni da bi se ubio.
SLUŠAJTE
Bitno je slušati o tome kako se osoba osjeća, čime su joj zaokupljene misli i s kojim se problemima nosi. Ukoliko joj je nelagodno pričati o tome, ohrabrite ju da razgovara s vama ili s nekom osobom od povjerenja.
BUDITE ISKRENI
Česta je reakcija osobe koja čuje da netko razmišlja o samoubojstvu strah. Prirodno je da vas to što osoba govori plaši i da ste zabrinuti za nju. U takvoj je situaciji poželjno podijeliti svoje osjećaje s njom jer joj na taj način dajemo do znanja da nam je stalo i da smo zabrinuti za nju.
POTRAŽITE POMOĆ
Kada sumnjate da je osoba suicidalna, nužno je potražiti pomoć stručnjaka. Osoba koja vam se povjerila o svojoj suicidalnosti ili na kojoj ste primijetili zabrinjavajuće znakove može pokazivati otpor prema obraćanju stručnjaku mentalnog zdravlja, no apsolutno je nužno da joj se pomogne.
GLEDAJTE OSOBU KAO OSOBU, A NE KAO NEKOG TKO SE POKUŠAO UBITI
Činjenica je da se sa svakim pokušajem suicida povećava vjerojatnost da ga osoba ponovno počini. Najopasnije je razdoblje od tri mjeseca u kojem se osobi poboljšalo stanje jer upravo tada ima najviše energije da nešto učini. Iako je bitno to imati na umu, još je bitnije ne smatrati suicidolnost glavnim obilježjem neke osobe.
BRINITE ZA SEBE
Teško je nositi se sa spoznajom da si netko želi oduzeti život ili da razmišlja o tome. Možemo se osjećati odgovornima za ono što ta osoba čini, osobito ako se radi o vlastitoj djeci i bližnjima. No važno je znati da nitko ne može snositi odgovornost za takav događaj. Na nama je da se potrudimo pružiti osobi ono što je u našoj moći – biti tu za nju, slušati ju, biti joj podrška, pružiti joj prihvaćanje i razumijevanje, osigurati joj stručnu pomoć. Uvijek postoji dio odgovornosti koji pripada samo toj osobi. Razgovarajte s nekim o svojim osjećajima i brigama.
PORUKE OSOBAMA KOJE IMAJU SUICIDALNE MISLI I OSJEĆAJE:
• Potražite stručnu pomoć što prije.
• Razgovarajte s nekim svaki dan, ako je moguće licem u lice. Društvo je ponekad zaista ljekovito.
• Napravite sigurnosni plan u slučaju želje za suicidom. Taj plan može sadržavati kontakte važnih osoba kojima se možete obratiti za pomoć, kao što su neki od članova obitelji, liječnik, telefonske linije za pomoć i slično.
• Napravite pisani raspored svojih aktivnosti za svaki dan. Pridržavanje rasporeda aktivnosti i održavanja dnevnih rutina može dati osjećaj kontrole nad vlastitim životom.
• Izađite van na sunce ili u prirodu. Priroda djeluje opuštajuće te doprinosi i tjelesnom i psihičkom zdravlju.
• Vježbajte. Vježbanjem se izlučuju endorfini, hormoni odgovorni za dobro raspoloženje, smanjuje se stres i poboljšava se emocionalno stanje osobe.
• Pronađite vrijeme za aktivnosti koje vas vesele. Tako ćete zaokupiti svoje misli stvarima koje volite.
• Zapamtite svoje osobne ciljeve. Zapišite ih i težite tome da ih ostvarite. To mogu biti ciljevi poput putovanja na neko specifično mjesto, pronalaženje nove slobodne aktivnosti, kupovina nove knjige, odlazak na neku predstavu ili koncert i slično.
IZBJEGAVAJTE!
• Prekidanje stručne podrške. Suicidalne osobe ponekad prekinu tretman kod stručnjaka mentalnog zdravlja jer nemaju volju za odlaskom na termine, misle da im je bolje ili ne vide smisao posjećivanja psihijatra/psihologa. I to je tema o kojoj možete razgovarati sa stručnjakom, samo je važno ne odustati pri prvoj prepreci.
• Biti sam. Samoća može još više poticati suicidalne misli. Zbog toga je bitno u što većoj mjeri biti okružen bliskim ljudima.
• Uporabu alkohola ili droge. Oni mogu pogoršati depresivno stanje, povećati impulzivnost te umanjiti sposobnost rješavanja problema.
• Raditi stvari od kojih se osjećate loše. Mnoge stvari mogu pojačati neugodne osjećaje, kao što su slušanje tužnih pjesama, gledanje filmova s tragičnim završecima, čitanje starih poruka i slično.
• Razmišljati o samoubojstvu i ostalim negativnim stvarima. Bitno je pokušati ne biti previše preokupiran negativnim mislima i pronaći nešto što ih može preusmjeriti.
PREVENCIJA SUICIDA NA OSOBNOM PLANU - OSVIJESTITE VLASTITO STANJE
S ciljem što bržeg oporavka od suicidalnih misli i osjećaja, važno je osvjestiti si vlastito stanje. U tome mogu pomoći neka od sljedećih ponašanja.
1. Identificirati situacije i događaje koje izazivaju osjećaj beznađa ili razmišljanje o suicidu.
2. Brinuti o sebi, redovito jesti, dovoljno spavati i baviti se tjelovježbom.
3. Okružiti se ljudima koji na nas imaju pozitivan utjecaj i kraj kojih se dobro osjećamo.
4. Naći nove aktivnosti koje daju osjećaj smisla jer radeći stvari koje nas ispunjuju, osjećamo se bolje u vezi samih sebe i manje je vjerojatno da će nam se vratiti loše raspoloženje.
5. Naučiti kako se nositi sa stresom na primjereni način. Za neke je to svakodnevna tjelovježba, dok za druge to može biti meditacija ili primjenjivanje tehnika opuštanja i vježbi disanja ili nešto drugo.
Važno je upamtiti: Samoubojstvo je trajno „rješenje“ za problem koji je samo privremen. Potrebno je dati si dovoljno vremena kako bi došlo do promjena i kako bi se bol smanjila i problem riješio.
MOGU LI SE SAMOUBOJSTVA SPRIJEČITI?
Povezivanje s osobama koje su pogođene samoubojstvom bliske osobe ili osobama koje imaju iskustvo suicidalnog ponašanja ključno je u prevenciji samoubojstava. Svaki od tih pojedinaca je dio zajednice.
Kao prijatelj, budite uz osobu koje se otuđila od okoline i usmjerite je na podršku koja joj je potrebna. Ljudi koji su proživjeli pokušaj samoubojstva imaju puno toga što bi nas mogli naučiti o tome kako su riječi i djela drugih važni. Često su razgovarali o tome kako su došli do točke u kojoj nisu mogli vidjeti alternative osim da preuzmu vlastiti život, te o vremenima, satima i minutama koji vode do toga. Nerijetko opisuju da nisu željeli umrijeti, već su umjesto toga htjeli da netko intervenira i zaustavi ih. Mnogi kažu da su aktivno tražili nekoga tko bi osjetio njihov očaj i pitao jesu li u redu. Ponekad kažu da su se sami sa sobom dogovorili da bi, kad bi ih netko pitao jesu li u redu, sve rekli i dozvolili da interveniraju. Nažalost, često se dogodi da nitko nije pitao. Pojedinci koji dijele svoju priču na svoj način rade na prevenciji samoubojstava. Gotovo univerzalno kažu da bi, kad bi netko zastao na minutu, put i pravac u kojem su išli mogli biti prekinuti.
Život je dragocjen i ponekad neizvjestan. Uzimajući minutu da dopre do nekoga, potpuni stranac ili bliski član obitelji ili prijatelj može promijeniti tijek života.
IZVORI:
• Dalbello, D. i Jelić Balta, I. (2018). Prediktori suicidalnosti kod adolescenata. Psych, 1(1), 63-67.
• Državni zavod za statistiku: Prirodno kretanje u Hrvatskoj u 2019. Godini. - izvješće za 2019., kolovoz, 2020 (www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2020/07-01-01_01_2020.htm , preuzeto 1. 9. 2020.)
• Hercigonja-Novković, V. (2002.). Zašto ne žele živjeti? -suicidalnost kod djece i adolescenata. Zagreb: Marko M. usluge d.o.o.
• Hrvatski zavod za javno zdravstvo: Izvješće o smrtnosti prema listi odabranih uzroka smrti u 2018., HZJZ, Služba za javno zdravstvo (www.hzjz.hr/periodicne-publikacije/izvjesce-o-smrtnosti-prema-listi-odabranih-uzroka-smrti-u-2018/, preuzeto 1. 8. 2020.)
• Juhnke, G. A., Granello, P. F., & Lebrón-Striker, M.A.(2007).IS PATH WARM? A suicide assessment mnemonic for counselors(ACAPCD-03).Alexandria, VA: American Counseling Association.
• Miljković, D. i dr. (2004.). Ovdje sam, slušam. Zagreb: Suteks
• Perlman CM, Neufeld E, Martin L, Goy M, & Hirdes JP (2011). Suicide Risk Assessment Inventory: A Resource Guide for Canadian Health care Organizations. Toronto, ON: Ontario Hospital Association and Canadian Patient Safety Institut
• Substance Abuse and Mental Health Services Administration. A Guide for Taking Care of Your Family Member After Treatment in the Emergency Department. HHS Publication No. SMA18-4357ENG. Rockville, MD: Center for Mental Health Services, Substance Abuse and Mental Health Services Administration, U.S. Department of Health and Human Services. Revised 2018.
• Substance Abuse and Mental Health Services Administration. A JOURNEY TOWARD HEALTH & HOPE Your Handbook for Recovery After a Suicide Attempt. (www.samhsa.gov,, preuzeto 1. 8. 2020.)
• Substance Abuse and Mental Health Services Administration. QUICK GUIDE FOR CLINICIANS Based on TIP 50 ADDRESSING SUICIDAL THOUGHTS AND BEHAVIORS IN SUBSTANCE ABUSE TREATMENT. (www.samhsa.gov,, preuzeto 1. 8. 2020.)
• Suicide Prevention Resource Center: Preventing Suicide- The Role of High School Teachers, (www.sprc.org/sites/default/files/resource-program/Role%20of%20High%20School%20Teachers%20Revised%20FINAL%20v2_6-14-19.pdf , preuzeto 1. 8. 2020.)
• Suicidi u Ličko-senjskoj županiji i RH u 2019. godini - DZS dokumentacija 2019., obrada HZJZ 2020.
• www.cdc.gov/violenceprevention/suicide/riskprotectivefactors.html (preuzeto 1. 8. 2020.)
• www.iasp.info/wspd2020/wspd-brochure/ (preuzeto 1. 8. 2020.)
• www.stampar.hr/hr/svjetski-dan-prevencije-samoubojstva-10-rujna-2015 (preuzeto 1. 8. 2020.)
• Zavod za javno zdravstvo dubrovačko-neretvanske županije: Zablude i činjenice o samoubojstvu (https://www.zzjzdnz.hr/hr/zdravlje/mentalno-zdravlje/484, preuzeto 1. 8. 2020.) 1. 8. 2020.)
Post je objavljen 09.09.2020. u 14:40 sati.