Marketing
Starac i more
Foto: otočka
Za koji dan Stari će navršit 85. Zadnjih mjesec dana ne ispušta knjige od Einsteina. Obnavlja gradivo. Ispred njega masa papirića i izračuni na deset decimala. Naravno, bez digitrona. Valjda provjerava Alberta. Da mu se nije omakla greška. Pa da on, moj Stari, još za života , možda dobije Nobela.
Sinoć, već po stoti put, kaže da smo taj film gledali dan prije. Uvjeravam ga da nismo. Da je to premijera. Al, džabe. On zna sve šta će se dogodit unaprijed. Kad pitam šta, ne zna. Optužujući pogled mi govori da je on u pravu. Da ga hoću učinit ludim. Odustajem. Prelazim na druge teme pokušavajući razotkrit dubinu problema.
Došla je Starija. Pa redovito, kad dođe, vrtimo albume. To obje volimo. Razveseli nas. Pitam Starog ko je ovo, ko je ono. Zastajkuje. Teško prepoznaje likove sa starih fotografija. A ti likovi su njegovi mama, tata, žena... svi kojih više nema. Odrađujem dimenziju njegovog zaborava unutar sebe. Vrijeme je uvijek vrijeme. Teče bez zastoja. Pogledavam kćer i dajem joj mot da lista dalje. Da idemo na neke naše dane. Svježijeg datuma.
Stari se digao od stola. Učinio par đireva po teraci. Pa se naslonio na ogradu. I zagledao duboko u more. Ko hipnotiziran. Nakon par minuta prišao nam s leđa i rekao, ne brinite. Zaboravljam. Imam pokriće za to. U rodnom listu. To se zove demencija. Al nikad se ne zove sinkopa.
Mislim da je moj Stari još jako dobro.
Post je objavljen 06.09.2020. u 14:45 sati.